ponedjeljak, 10.12.2007.

NADA U NOVI DAN!!!

Još jedna u nizu besanih noći bliži se svom kraju.
Ti sada spavaš,a mene neke stare pijesme podsječaju
na tebe.I ako davno sve je to bilo,ponekad mi se čini
da sam samo sanjala.U daljini se čuje vlak,nosi neke
nepoznate ljude u duge i tople zagrljaje.
Tako si daleko!Možda ćeš jednom pomisliti na mene,
bar na tren.Sam Bog zna koliko sam željela biti
pored tebe kad jednog jutra otvoriš oći.
Nisi mi dopustio!Sada te molim,proklinjem,pokloni
mi samo jedan dan;samo jedan dan
za viječnu utjehu!Siječanja su još sviježa
i bole više nego ranije,svakog se dana iznova
otvaraju stare rane i tište i peku!
Tad tražim neke glupe razloge za suze!
Bojim se da priznam da ja to plaćem
zbog tebe-zbog nas!
Plavi se još jedan dan i nosi još jednu
novu bol i nadu da ćeš mi se vratiti,
nadu koja vijećno živi al nikad da postane stvarnost!