četvrtak, 06.12.2007.
MOJ MIKI!!
Sanjala sam te moćas-stalno te sanjam!
Zovem te i proklinjem da mi kažeš zašto
si me napustio,zašto je među nama gotovo?
Cijeli dan sam besmisleno lutala,tražila sam te
i ako sam znala da ti miljama daleko doživljavaš
neke nove strahove i strepiš nad svojim životom
i životima svojih boraca.
Kad si pošao na bojište-plakala sam:
razmijenili smo rijeći i obečali jedno drugom viječnu ljubav!
Ja sam svoju rijeć održala,ali ti si svoju ostavio tamo
među stotinama nepomićnih tijela,a odande si donio
samu hladnoču i drskost.Miki zašto?
Usprkos tvojoj hladnoči još te volim i ako mi stvaraš
bol ipak sam još jaka i ipak imam snage da ustrajem.
Zašto ti ovo pišem ima li smisla?Volim te...!
Nikog nisam tako voljela vjeruj!Na papiru zvući
otrcano,drugačije i ti tako misliš,ali znaj da nije
istina ja te volim i to je istina.
Siječaš se kad si govorio da sam tvoja jedina
žena koje nema,a koja je ipak nađena oboje smo znali
što to znači.Volio si me!Zašto mili?Zašto si se
vratio drukćčiji i mene krivio za sve:zar više nisam
bila dostojna tvoje ljubavi ili je možda posrijedi bila druga?
Ne mogu da vjerujem da si mi hladnokrvno okrenuo
glavu i zaboravio svaki naš minut ljubavi i moje
suze koje si brisao odlazeci na bojište.
Zašto?Zašto mi nisi naveo bar jedan razlog tvog odlaska,
tvoje hladnoče da danas ne krivim sebe i da
nestrepim dali će me sutra snaći ista bol!
Zašto Miki?
- 12:57 -
BROJ POSJETITELJA