
|
pivka blog
utorak, 01.08.2006.
u totalnoj banani!
Danas sam baš nešto tužna!
Jučer je mama opet imala psihičku krizu.Teško mi ju je gledati ovakvu.Nažalost bila je već u Vrapču i stvarno nebi željela da opet tamo završi.Mi smo ljudi puni predrasuda.Čim ti netko kaže VRAPČE odmah pomisliš na luđake.ljudi koji polugoli,zmazani hodaju hladnim i dugim hodnicima bolnice i urlaju.Ali nije tako.
Ali što je sa osobama koje nikada nisu odavale znakove bilo kakve duševne poremećenosti i boli.Kako njima pomoći?Zašto se ne obrate za pomoć,zašto sve skrivaju u sebi?Puno je to pitanja na koje nikada nećemo dobiti odgovor.Ali ćemo zato sutra svi čitati kako se još jedan život ugasio.Taj tren će nam biti žao,već sljedeći tren okrenut ćemo drugu stranicu u novinama i zaboraviti na tuđu bol,žalost,tugu...
Ovaj post posvećujem ženi koja je jutros iz samo njoj poznatih razloga odlučila skončati život pod tračnicama vlaka. RiP!
oprostite svi zbog ovako turobne atnosfere ali se stvarno jadno osjećam.
Do sljedećeg bloganja!
|
Samo da ti kažem drž se,jer zapravo to je jedino što ti mogu reći...da ljudi jesu puni predrasuda prema psihičkim bolestima, a nisu ni svjesni jako tanke granice po kojoj svi svakodnevno hodamo a koja nas dijeli od tzv. nenormalnog (svijet u boci 04.08.2006.
12:37)
|
|