Jučer sam bio kod doktora. Onako bezveze....
Odjednom doktor reče: ti si skroz prolupao, spreman za ludnicu.
Ja : nisam ja lud doktore.
On: naravno da nisi lud.
Usro sam se istog trena.
Srećom, sve je u redu. Doktor mi je dao kutiju vitamina, tablete koje moram piti svaka četri sata.
Zbog krvne slike, znate.

Samo se javljam da sutra odlazim na službeni put prema Splitu. Onako đir tamo, đir amo, čak mi daju i službeni auto, iako sam prije nekoliko godina napravio totalnu štetu na službenom autu. Ah kako se sada smijemo tome.
Nakon povratka sa puta idem na godišnji odmor, dugoočekivani odmor. U bodule , naravno. mamima spiza, masline, svježi zrak, itd. Veselim se tome.
Zanimljivo je to, kako se čovjek dobro, samodopadno osječa kad mu drugi ljudi zavide?

Evo teksta koji je osvanuo u Zadarskom listu.
Ukratko: Prometni policajac zaustavi kamion, 2006 godine.
Kamionđija mu da mito od 20 Eura (nemoj me kazniti, pa zemljaci smo... hvala, hvala uzmi za kavu), i ode dalje sa opomenom (policajac ga ionako nije imao namjeru kazniti).
Odvozi par kilometara i pomisli: "đubre jedno korumpirano" i prijavi policajca USKOKu.
Sada kamionđija dobija uplatnicu da plati kaznu (a već se bio izvukao sa opomenom). i prijava sudu obadvojici.
Presuda suda glasi:
-- kamionđija je kriv jer je dao mito, kazna godina dana uvjetno.
-- policajac nije kriv za primanje mita.

Koga boli kurac za 20 Eura i prometni prekršaj? To se moglo riješiti unutar firme, tj MUP-a opomenom i 10% smanjenjem plaće policajca kako to policija i radi.
Umjesto toga imamo dugotrajno i skupo suđenje (a prva presuda je poništena i ovo je odluka ponovnog suđenja - i vjerovatno će biti i nove žalbe i suđenje).

Ovom bi se prilikom zahvalio kamionđiji jer je zajebao nas ostale koji bi se rado izvukli sa 20 eura mita umjesto 1000 kn kazne. Tih su se dana policajci plašili uzeti mito, ali nakon ovakve presude....

Mir donosi bogastvo, bogastvo oholost, oholost rat, rat bijedu, bijeda poniznost i poniznost opet mir.
(Georg von Keyserberg)

- - - - - - - - - - - - - - - - - -
Opet na TV-u Mamić, naziva pedere pičkicama sa manjkom testoserona, nesposobni za bilo kakvu mušku stvar. Mamić ćak i novinare naziva pederima. Ogromna je njegova zatucanost, primitivizam i netolerancija.
Mamić nikada neće biti peder, ali je odavno jedna velika pederčina.

Mislimo da znamo što trebamo, i cijeli život nastojimo to dobiti.
Gledamo tko nam može pomoći, i ako nam se posreći, to i dobijemo.
I život nam odjednom postane gori.
Životna istina: Pazi što želiš, može ti se i ostvariti.

R.I.P.
rođak i prijatelj moj
zauvijek ćeš biti u srcima najmilijih ,
poput počasne paljbe na tvome pogrebu
sječanje na tebe odjekivati će
u mislima onih koji te vole.