Ovih dana čitam knjigu "Junaci i zločinci - Kako su razmišljali najveći ratnici i vojskovođe".
Mješavina povjesnih događaja i psiholoških opisa čuvenih ratnika, zapravo je više od pola teksta zanimljivo štivo.
Jedan dio se bavi Rikardom Lavljeg Srca, najveći engleski kralj-ratnik. Čovjek je cijeli svoj život od 16 godine proveo u ratu. detaljno su opisali treći križarski rat koji je on predvodio.
Rečenica na kojoj sam zastao ukratko glasi:"Današnji čovjek teško može pojmiti vjerski fanatizam i masovni odlazak u rat"
Rečenica stoji, zar ne? Vjera današnjeg čovjeka nije ni trećina odprije 1000 godina.
Pa valjda se takve stvari više ne događaju?

Petorica meni najdražih režisera su: Clint Eastwood, Jim Jarmusch, Quentin Tarantino, Kevin Smith i Emir Kusturica.

Na wikipediji Kusturica za sebe kaže: "Moj otac je bio ateista i uvijek se deklarisao kao Srbin. Dobro, možda smo bili Muslimani 250 godina, ali smo bili pravoslavci prije toga i duboko u sebi uvijek bili Srbi, vjera to ne može promjeniti. Mi smo postali Muslimani samo da bi preživjeli Turke."
Opet se moram zamisliti.
Kad to izjavi seljačina kakav Kusturica jest, onda je to primitivizam. Jer Kusturica je zatucani nacionalista.
Ali da je to rekao nekakav povjesničar ili intelektualac bila bi to druga pjesma.
Balije, Bosanci, Bošnjaci, kako god nikad nisu postojali kao narod,
Muslimani u BiH su Hrvati i Srbi koji su prešli na muslimansku vjeru.
U prvoj "jugoslaviji" Kraljevini SHS muslimani su se morali izjasniti kao Hrvati ili kao Srbi.
U SFRJ su bili Jugoslaveni.

A onda je došlo, da citiram mladog JNA ročnika "Oni kao oće da se otcjepljuju, a mi kao ne damo".
Sjeli su Tuđman i Milošević i rekli, gle Bosna je i onako pola hrvatska pola srpska. ajmo mi to podijeliti.
I zaratili Hrvati i Srbi oko teritorija kome što, a bosanci kažu mamicu vam vašu pa ovo je naša zemlja, pa zarate Bosanci sa Srbima, pa Hrvati sa Bosancima, pa Bosanci sa Bosancima... uglavnom tko tu koga i zašto - nikome nije jasno.

I dođe dejton i kaže sada ćemo mi vas na silu pomiriti i dovede nekakav UN.
I sjete se oni da podijele Bosnu svakome trećina, i svak neka svoju trećinu očisti, i dogodi se Srebrenica i slićna sranja.
A onda kaže dejton, imate svaki svoju državu, ali nečete biti države već kantoni i živjeti ćete zajedno u istoj državi kao i do sada.

Pa zašto su onda ratovali i ginuli?
Citirati ću doktora iz filma "Turneja": Ratuje selo protiv sela, susjed protiv komšije, a sve je to isti narod, isti jezik govore, istog su mentaliteta, istog načina života, isti ljudi.

Ako su toliko slični, što im je različito? Različita im je religija.
I ratovali su kao i križari zbog vjerskog fanatizma.
I neda dejton da se otcjepljuju, jer ako im zatreba baciti će šibicu i opet će rat.

Kao klinac sam se grozio fanatizma muslimanskih bombaša samoubojica. Sreća moja da sam katolik, to kod nas ne postoji, mislio sam.
Na vjeronauku smo dobivali nekakav časopis, i jedne večeri sam u krevetu čitao o nekakvom svecu, priču zašto je on proglašen svetim.
Čovjek je nagovarao ljude da pređu na njegovu, katoličku vjeru, i jednog dana je ušao u đamiju za vrijeme molitve i počeo vikati kako su svi nevjernici i kako će u pakao.
Muslimani se zgrozili sirovošću čudaka i spremi se linč. počnu oni tražiti zadovoljštinu tipa ti si mene ja ću tebe.
Mučili su ga i tražili da se odrekne krščanstva, a on ni da čuje te su ga na kraju rasčetvorili.

Pročitavši ovako poučnu priču u mome mladom mozgu zasvijetli lampica: oni bombaši su mila majka prema ovim svecima, i njihovu nepoštovanju drugih, primitivizmu i fanatizmu.
Da, vjerski fanatizam danas ne postoji, bar ne dok opet netko ne baci šibicu.