još citata . . .

10 studeni 2009

Evo donosim još jedan citat. Za razliku od prošlog, ovaj je na meni izazvao osmjeh od uha do uha.
Citat je iz knjige, čijeg autora neću navesti, jerbo sam ga nedavno spomenuo, a on meni nije poslao niti jednu jedinu kunu za tu reklamu.
P.S. to što samo prepisujem, umjesto da napišem nešto svoje, ne znači da nemam ideja za pisanje, već sam previše lijen da razradim ideju i složim konstrukciju teksta (da li sam već rekao da sam bodul??)

Citat1:
"Zeznute su dalmatinske pjesme. Bile tradicionalne ili novokomponirane, sve govore o svijetu koji je iščeznuo, po prilici, sredinom devetnaestog stoljeća. Složite li ih sve u niz, bez da ijedna dvaput svira, to bi valjda čitav tjedan, dan i noć tamburalo, a da ni u jednoj jedinoj sekundi ne saznate ama baš ništa o stvarnosti pod vašim prozorom kraj đardina. Oliver Dragojević, na primjer, premda ima dosta dobar motorni brod, u pjesmama i video spotovima vesla. Čitav se olimpijski osmerac nije naveslao kao Oliver. Vinko Coce, s druge strane, radije će motikom okopati masline, nego u susjeda upitati motokultivator. Goran Karan, opet, ne zna za električnu struju. Neka mu dogori svića, tugovat će u mraku, umjesto da ustane i pritisne prekidač na zidu. Na repertoaru klape Dalmacijacement, što ističem kao poseban kuriozitet, nema ni jedne jedine pjesme gdje se spominju betonske kuće. Tu, osim toga, nema tekuće vode, kanalizacije, telefona ni centralnog grijanja, uopće, dalmatinske pjesme totalno su neuvjetne za stanovanje. Slušate li dalmatinske pjesme, tradicionalne ili novokomponirane, savršeno je svejedno, teško ćete shvatiti što tom narodu, koji ustrajno jaši magarad, treba nekakva autocesta."

Citat2:
"Vjerojatno bi bilo zgodno imati petnaestero djece, samo što biste ih morali naučiti da na prsima uvijek nose akreditacije s imenima. Bez toga bi, čini mi se, moglo biti dosta nezgodno. Legli ste, na primjer, s novinama na kauč poslije objeda, a neka djevojčica, sjedeći malo dalje na sagu podvinutih nogu, odijeva lutku. Pogledate djevojčicu i shvatite da ne znate kako se ona zove. Ne znate, za pravo reći, ni je li dijete vaše ili je možda negdje iz susjedstva došlo.
Petnaestoro djece, možete li to zamisliti? Sto dvadeset razreda osnovne škole proći s njima i šezdeset razreda srednje. A onda dođe gripa i vama petnaestero djece u tri ture čitava dva tjedna zajapureno bunca u postelji, limun kupujete direktno od veletrgovaca, a šipkov čaj kuhate u loncu za iskuhavanje veša. Imate li petnaestero djece, za ferije ih nećete nikamo voditi, jer bi tjedan dana na moru za sve njih stajao približno koliko i čitavo hotelsko poduzeće. Ostanete dakle kod kuće, u kiselom smradu trideset tenisica. Kad biste imali petnaestero djece, pokušajte zamisliti koliki bi vam ormarić za cipele trebao. Nisam valjda rekao ormarić?..."

Citat3:
"Nemam ništa ozbiljnije zamjeriti novim klincima. Ne smeta mi čak ni kada na manje od deset metara od moje postelje u četri ujutro na dva puta dvjestopedeset vata razvale "Motore" od Divljih Jagoda. Ne izlazim na prozor da im svima redom psujem majku, samo bi ih možda upozorio da su stihovi "U daljini čuju se kao gromovi/ Autoputom prolaze kao vjetrovi" zapravo krivotvorina, jer Bosna i Hercegovina, domovina njihova omiljenog vokalno-instrumentalnog sastava, ni danas nema, a u vrijeme nastanka pjesme pogotovo nije imala, tako razvijenu cestovnu infrastrukturu."

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.