Ovih dana bloggeri očekuju na svojim vratima agente POE ili kako li se već sada zovu. Znate, one gestapo tipove koji upadaju u stanove bez naloga i prisluškuju i prate koga žele. Ne budite naivni, sudski nalozi im smo trebaju da snimljeno predoče na sudu kao dokaze, ali u svrhu ucjena i medijskih ocrnjivanja i podmetanja, nalog im treba kao što meni trebaju halteri. Budite realni i svesni istine: to nisu zaostaci komunizma ili tuđmanove diktature (diktatura je apsolutna vlast jedne osobe), to je jednostavno u skladu sa ulaskom u Evropu i rastučom demokracijom. Potreba države da maltretira stanovnike svoje zemlje se povečava porastom dozvoljenih sloboda građana.
Zato se jednostavno mora premlaćivati i hapsiti ljude, da bi se vratio strah a time i poslušnost prema vlasti. Vlasti koju smo mi izabrali a koja nam svaki dan jebe mater i pokazuje koliko smo glupi. Tako nam i treba kad masa ovih hrvata bira uvjek iste ne sječajući se što su sve a posebno Sanader slagao upropastio. Sječate se kako je kao Poncije Pilat oprao ruke nakon što je prodao Gotovinu i izdaju smjestio oporbi?
Što očekivati od getapo države? Samo porast policijske države. Pogledajte samo SAD: kolijevka demokracije, najzajebanija zemlja za miran život. Mogu te pretući, upucati, oduzeti svu imovinu zbog prekršaja, a ako samo pomisle da si blizu opisa teroriste završićete u konc logoru.
I kako da blogger pobjegne "pravdi"? Dva su načina:
Prvi: sakriti IP adresu i ostati anoniman, znaći svaki dan putovati u drugi grad i maskiran pisati blog u nekom anonimnom internet caffeu.
Drugi, puno sigurniji način: ostaviti se pizdarija i baviti se dilanjem droge ili prostitucijom.
Već i mala djeca znaju da policija nesmije hvatati krupne dilere, svodnike 14godišnjih curica i lopove milijunskih iznosa zvane biznismeni. Primjer Zadar: svečano otvorenje poslovnice banke: vrpca se reže od strane gradskih vlasti ... a bok uz bok političara stoji lokalni kriminalac i močnik, kao da posjeduje sve što vidiš. Situacija ista kao i u vrijeme Al Caponea.
No što reći momcima iz POE? Isto što je moj čača reka dok je telefonirao sa Amerikom: "Kume moj tebi puno pozdrava, a ovome što nas prisluškiva kurac u guzicu!".

Dragi bloggeri, moram vam priznati istinu o svom djelovanju i zaslugama u domovinskom ratu. To je ovaj posljednji ali ne i zadnji rat jer kažu svi: bit će rata. Biti će opet prilika zgrabiti besplatno stanove i opet će se droga dilati službenim kanalima. Ne brinite bit' će para.
No! Ja sam imao vezu u Kolumbiji i... ne, nisam švercao kokain. Švercao sam oružje. I tako ostao mi poslije rata pun kontejner oružja. Znate već automati, pištolji, municija, raketni lanseri... I sada, a prošlo je već petnaest godina, i višemilijunskog šverca ostao mi je u posjedu kontejner zahrđalog i neispravnog oružja.
Zašto, o zašto!? Netko iz iste situacije iziđe sa torbama punim dragulja milijunske vrijednosti, a ja sa hrpom starog željeza kojeg ni na otpadu ne mogu prodati. Moram ga baciti u more "za zadiv" kako se kaže u mome kraju.
Fak! Ili rečeno na naški "nakurac". No, ima i utjeha u svemu tome. Tješi me barem što je dotičnim pljačkašima vrijednost dragulja prepolovljena. Da pojasnim na anegdoti jednog našeg vrijednog gastrebajtera: radio tako naš čovik vrijedno u njemačkoj, osnovao građevinsku firmu i marljivo skupljao novac. I žali se on na cijelu situaciju: eto taman kad sam sakupio 900 000 DEMa na žiro računu i poveselio se kako ću biti milijunaš, ono uveli Eure i prepolovili mi stanje na kontu. Tek sam na po puta, nikad kraja...
I da završim za danas citatom Jacka Nicholsona: Moja majka nikad nije uočila ironiju u tome kad bi me zvala "kučkin sine".
Toliko od mene, pozdrav!