Bili su prijatelji, mnogo su vremena proveli zajedno, raspravljali o mnogo čemu, iz večeri u večer igrali su preferans, familije su se posjećivale, djeca su se zajedno igrala i zajedno rasla… Bili su partijski drugovi i zalagali se za istu ideologiju. Vrlo dobro su se poznavali.
Krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća prestali su prijateljevati. Tada je jedan drugome napisao otvoreno pismo i uspio ga objaviti. Za procjenu težine napisanoga trebalo bi se prisjetiti ili znati što su mnogi drugi, većina drugih, gotovo svi drugi govorili i pisali u to vrijeme. Onaj kojemu su pisma upućena nikada javno nije reagirao ni na koji način. Oba pisma postala su u njegovom političkom životu najprešućivanijim dokumentima koje čak ni njegovi neprijatelji nisu koristili.
No kao što je rekao Majstor Margariti:
- Rukopisi ne gore!
|
