Sad kad smo, koliko-toliko, »definirali platforme« tj. odredili poziciju naših opcija - apstrahirajući pri tome u najvećoj mjeri - sad možemo polako i na konkretno.
A konkretne su moje primjedbe na tvoje ponašanje nakon objavljivanja mog prvog pisma na tvoju adresu. Smatram da si učinio tri vrlo ozbiljne greške i hoću da ti ovim putem na njih ukažem. Kao prvo - premda se često u javnosti deklariraš kao gorljivi pristalica demokratskog dijaloga, demokratizacije, prava na javnu riječ, socijalističkog pluralizma, borbe mišljenja, snage argumenata itd. - pokušao si da pritiskom na pravosudne organe osujetiš štampanje mog teksta »Obrana postojećeg i propast svega toga«. Držim da je tvoja metoda neprimjerena kako današnjem stupnju razvoja demokratskih odnosa u našem društvu i Savezu komunista Jugoslavije tako i našim međusobnim odnosima. Smatram je nehumanom i nepoštenom, smatram je nečasnom i prljavom.
Zar nije sramotno da ti (kao čuveni prenositelj parole o slobodi i demokraciji) pribjegavaš čak i intervencijama javnog tužilaštva da bi spriječio štampanje mog teksta?! Izvršio si pritisak i na »Dugu« (kojoj sam najprije ponudio tekst) i prisilio je da odustane od Štampanja a sve s obrazloženjem da je u mome tekstu napad na Hrvatsku i njezino rukovodstvo. Kao što vidiš tekst je objavljen, a ni Hrvatska ni njezino rukovodstvo nisu propali i ništa se nije dogodilo, baš kao da i nije objavljen. Ali, sve da je tekst i bio to za što ga se optužuje - napad na Hrvatsku i njezino rukovodstvo (a, ponavljam, nije jer ako i kad budem »napadao«, ja ću to činiti otvoreno, licem u lice, i nećeš mi ti biti zaklon ni simbol za ovdašnju vlast), kad bi i bilo tako (kako nije), zašto nisi jednako postupio i u silnim slučajevima kad je tvoj »Danas«otvoreno i nesmiljeno nasrtao na Srbiju »i njezino rukovodstvo«? Umjesto da se postaviš principijelno i u tom slučaju »Danasu« si u znak podrške, razumijevanja i pomoći još dao opširniji intervju.
I ne samo što si pokušao spriječiti objavljivanje članka, nego si ga umnožio i podijelio ljudima kojih se možda i tiče, ali kojima nije poslan. Otkud npr. »Vjesnik« zna da je pismo bilo u »Dugi«? Ako im nisi dao ti, je li neka druga služba? To me u prvi mah ražalostilo i uvrijedilo, a kasnije (kad se stvar zahuktala) učvrstilo u uvjerenju da nisam pogriješio što sam napisao taj spis. Jedna je stvar s tvoje strane u sveukupnoj ovoj polemici do danas apsolutno ispod svakog nivoa. Kako se usuđuju ovi tvoji slavni polemičarski predstavnici citirati one dijelove moga teksta iz »Oslobođenja«, koji (dijelovi) u samom "Oslobođenju" nisu objavljeni, nego su kraćeni? Pa nisam pisao njima nego tebi! Da sam pisao njima poslužio bih se veterinarskim formularima. Samo ti imaš pravo da citiraš i one dijelove teksta/pisma, koji nisu objavljeni, ali to pravo ne možeš prenositi, na druge - nije nasljedno. A da se i ne govori o tome kako tvoji polemičarski tjelohranitelji citiraju s neobičnom strašću upravo fragmente u kojima se spominju tzv. idioti u našim redovima, »koji odasvud naviru«, pogađajući valjda da se ponajviše na njih odnose. Kud će suza nego na oko ...
Čitalačkoj javnosti valja reći da sam tekst (nakon što ga »Duga« nije mogla objaviti - a nije ga mogla objaviti zbog pritiska i primjene metoda nespojivih s boljim običajima i ovim vremenom) poslao Staši Marinkoviću, glavnom i odgovornom uredniku "Borbe". Nije mi bila važna tiraža ni odjek. Naprosto sam htio vidjeti koliko čovjek može računati na jednu tribinu koja za se tvrdi da je demokratska, slobodna, socijalistička, otvorena za ljude dobre volje. Nažalost, »Borba« nije htjela objaviti napis, ali mi je glavni i odgovorni urednik barem uljudno odgovorio na pismo.
Poslao sam tekst istodobno (a poštu uvijek šaljem preporučeno) i navodno najvećem demokrati Jugoslavije, glavnom uredniku »Mladine«, Robertu Botteriju, ali on nije našao za shodno ni da mi pristojno odgovori na pismo. Bio je vjerojatno angažiran na pribavljanju odgovora Milana Kučana a na pisanje svog lista (»Mladine«) o navodnom vojnom puču u Sloveniji. Da, Botteriju sam tekst poslao sa svjesnom namjerom da takvim potezom raskrinkam demagošku farsu jedne antikomunističke kompanije, koja se, inače, dere i urla na sav glas o ljudskim pravima i slobodama. Tamo gdje oni imaju vlast ljudi nemaju ni prava ni sloboda. U prvom trenutku u kome je morao (na temelju vlastitih proklamacija o demokraciji i pluralizmu) djelovati pluralistički i demokratski, Botteri se ponio kao ono što jest - liberal. Nisam rekao ni fašist ni staljinist, rekao sam: liberal, a svatko neka čita kako zna i hoće. S tom i takvom mladom gospodom iz »nezavisne dežele« ja sam tako završio prije nego što sam počeo. Nekom majka a nekom maćeha, njihov antikomunizam po mjeri čovjeka (kako reče još stari sofist Protagora) u ovom je slučaju više nego eksplicitan, a zasniva se na onoj vrsti logike koja kaže da su npr. za pitanja hrvatskog nacionalizma svakako mjerodavniji i pozvaniji Tripalo, Čičak i J. Zlobec, te stoga njihove riječi i objavljuju, a na moje čak i ne odgovaraju.
Kad sam, dakle, iscrpio mnogobrojne »demokratske« mogućnosti, poslao sam tekst »Oslobođenju« i ono ga je objavilo. Zahvalan sam drugovima na komunističkoj principijelnosti i hrabrosti. Zar nije nečasno i nepošteno od strane »Vjesnika« povezivati odluku »Oslobođenja« da objavi moj napis sa aferom »Agrokomerca«? Pa nisam pisao Muji Hrnjici nego tebi! Radostan sam zbog njihovog istinskog opredjeljenja za zajedništvo, za bratstvo i jedinstvo i uvjeren sam da i pored određenih razlika gajimo jednako osjećanje jugoslavenstva, i iste/jedne sudbine. A »Vjesnik« im u svom tekstu, kao kakvu sramnu i spornu stvar, imputira SIV (valjda zbog predsjednika) kao da SIV nije i hrvatski koliko i bosanski, kao da i SIV ima neke tajne veze s mojim pismom!
Moja zahvalnost drugovima iz »Oslobođenja« može nekome (a možda i tebi) djelovati kao arhaična, prazna i šuplja fraza i parola, ali činjenice su činjenice. A činjenice govore da demokracija tvoje opcije i ovdje u Hrvatskoj ali i u čitavoj Jugoslaviji guši svaku riječ, koja se s njom ne slaže, a da mi (koje bije glas - jer godinama upravljate sredstvima javnog informiranja i formirate svijest masa - da smo dogmate) imamo i hrabrosti i smjelosti da objavimo tekst s kojim se ne slažemo i da s njime polemiziramo na javnoj sceni a na dostojanstven način. Usput budi rečeno - pitao bih te kratko j otvoreno: ima li u mom prvom pismu ičeg dobrog po tvom sudu? Ičeg točnog, korisnog, poštenog, vidovitog? U poplavi najrazličitije kritike nisam primijetio (a sa strane tvoje opcije) baš ni jednu jedinu lijepu riječ. Hajde da vidimo kako stojiš sa samokritikom sad kad smo shvatili na čemu smo s kritikom...
|
