u boji prosinca
- Jesi li mi poslala pismo?
- Nisam i neću, jer kako ti poslati riječi, koje će ostati nenapisane?
- Zar više ne vjeruješ u snjegove i priče u boji zrelih maginja?
- Snjegove sam zamijenila plimama, a crvena već dugo ne diše u sjeni mojih pramenova.
- A tvoje želje, što s njima?
- Sama ću ih graditi.
*****
još uvijek jesen je
moju su zime carstva lažine
umjesto pahuljama sad se zapisujem kamenčićima
za novo proljeće
scenografija je postavljena
uloge raspisane i podijeljene
(stara uloga, žalosne vrbe moja je)
otključala sam vrata, baš sva
izrekla sam se na glas
bez zadrške, bez ukrasne vrpce
izrekla sam se
gledajući se vašim pogledima
bila sam otkrivena i ogoljena
na trenutak čulo se nešto
poput pljeska i prihvaćanja
na trenutku kraja
bilo je nešto,
nešto kao u boji prosinca
(odmahujem pogledom, samo mi se učinilo)
jer neke riječi gube svoj sjaj
kako plime nadolaze
*****
zakoračila sam u knjižaru
izvadila novčanicu
novogodišnja želja u koricama ispunjena
Paso je osnovni korak u tangu, koračanje, prolaz. Temelji se na uzajamnom praćenje partnera koji trebaju predosjetiti i predusresti smjer i brzinu kretanja onog drugog. Među partnerima mora postojati blizak kontakt, ali i stalna distanca koja im ostavlja vlastiti prostor.
( „Pratim te“, Aleksandra Kardum)
malo proširena misao:
pokušala sam vas osjetiti, slijediti, na kraju i pratiti
spotaknula sam na dva zareza i jedan „ali“
ples nije moj stih
niti je tango moj ples
kad zapuše zima
pratit ću samu sebe
|
