ponavljajuća priča
korak po korak, pa dva
niz krovove jutra kapljice sunca
jesen se smije prolaznicima s vunenim kapicama
(pa tako i meni)
zatvorila sam vrata
i pričepila dvije sunčeve zrake
zamišljam kako ljeto pleše u dubinama valova
pripovijedam u vjetar:
rekla sam „dobro je“
iako na obrazima pupaju pahulje
ni toplina komorača
ni tirkizna sjećanja
ni pjesma istoka
(moj najdraži dio dana)
ne mogu napisati novu priču
rekla sam „dobro je“
iako nikada nećeš nositi vjetrove u svojim džepovima
niti će tvoji koraci plakati na kiši
niti ćeš čuti krik leptira
dok mu poljupcem lijepiš slomljeno krilo
i reći ću opet „dobro je“
i po tko zna koji put sklopljenih trepavica
zagrliti najdraži svemir
ne, nisam tužna
to se smo gradovi ruše u mojim
očima
sačuvaj putokaz
za ulicu u kojoj rastu zvijezde padalice
ja svoju sreću nosim
u plavom pigmentu zjenica
|
