piskaralo Tixi

snovi su samo leptiri

bilo je nešto u oblacima
nešto kao
kad smo sanjali prve pahulje u krošnji jeseni
i da smo viši
nego što ćemo zapravo ikada izrasti
nečija je ruka otvorila prozore
snovi su samo leptiri




ispod popluna, pa još pokriti stopala jastucima
između korica najdražih knjiga
u bilježnicu ispisanih listova
u ljeto
ili kostim snjegovića
čemu se skrivati
još se uvijek prepoznajem




kad-tad
pripitomit ću vjetrove
sagraditi mostove koji ne poznaju ni plime ni oseke
i otploviti s pričama
koje se čitaju od kraja
istok će svanuti i bez mene
a moja ste sutra već napisali




tvoja ni moja, vaša ni njihova
već Svojom želim biti
i dok netko iznova gradi zidove
ja i dalje postojim u vlastitom
nepostojanju