čestitka
jesen je još uvijek bila u znaku sunca
sjedila sam zaokupljena mučninama,
rasporedom uzimanja medikamenata i brinula se, previše naravno
i htjela sam te nazvati
i htjela sam ti reći „dođi“
i nisam
…
osvanuo je četvrtak u kojem si me upitala: što je sutra za ručak?
odjednom, sunce je bilo rumenije, dok sam odgovarala: što god želiš!
i tako sam ti nevidljivim stazicama
poslala misao
…
spustila si se sa sjevera
i moja su se jutra opet smijala
i nas dvije smo se smijale
i popile bi prvu jutarnju kavicu, pa još jednu
(koju već po navici popijemo iz iste šalice)
pa smo pričale
ili bih ja pričala
(s godinama sam naučila kako me „ne slušajući“ najbolje slušaš)
pa smo smišljale što i kako za ručak
uz našu najdražu seriju sve dok nas ne bi uspavale boje
…
za prve sam zimske dane sve isplanirala
ti se samo spusti sa sjevera
p.s.
Mama, sretan ti rođendan!
|
