Tonko
za osmjeh malog dječaka
Jednog jutra, u ordinaciji veterinarske stanice za male životinje "Bepo".
- Dobar dan - pozdravio je veterinar. - Kako mogu pomoći tvojem kućnom ljubimcu?
- Dobar dan - rekao je dječak, spustio svojeg ljubimca na stol za pregled, pa dodao: - Ja sam Luka, a ovo je Tonko. Bolestan je.
- Luka, drago mi je. Ja sam Bepo - predstavi se veterinar, pa zabrinuto upita: - Što muči tvojeg Tonka?
- Tonko ne želi jesti - tužno će dječak.
- Koliko dugo?
- Tri dana. - Dječak pomiluje Tonka po trbuščiću.
- Hm, to nije dobro!
- Ne želi ni gumene bombone - ozbiljno će dječak.
- Gumene bombone? - začuđeno upita veterinar.
- Da, najdraži su mu s okusom jagode. - Dječak izvadi nekoliko bombona i džepa jakne, te ih pruži Tonku. - Vidite! Neće ih ni pogledati.
- Vidim! - veterinar je klimao glavom. - Pije li Tonko vode?
- Ne! - dječak zavrti glavom. - A, neće ni sok od breskve.
- To je sigurno njegov najdraži sok?
- Kako znate? - začuđeno će dječak.
- Slučajno sam pogodio - nasmiješi se veterinar, pa nastavi: - Ima li Tonkova bolest još nekih drugih simptoma?
- Što su to simptomi? - tiho upita dječak.
- To su...hm, nešto kao znakovi, koji nam govore kako se ne osjećamo dobro, kao kad nas nešto boli ili nam ne paše - objašnjavao je veterinar.
- Ima, ima! - poviče Luka. - Tonko ne želi gledati crtiće.
- Dobro. A, ima li Tonko temperaturu?
- O, da! I to jako visoku temperaturu! Temperaturu 10! - važno će dječak.
- U redu - strpljivo će veterinar, pa nastavi: - Kašlje li Tonko?
- I te kako, kašlje kao zmaj!
- Da vidimo! - ozbiljnim će tonom veterinar. - Tonko ne jede, ne pije, ima temperaturu i kašlje.
- I ne želi gledati crtiće - dodao je dječak.
- I ne želi gledati crtiće - ponovi veterinar. - Tonkova terapija su dvije injekcije, jedna s antibiotikom, a druga s vitaminima.
- A joj! - uplašeno će dječak. - Može li Tonko dobiti samo sirup za kašalj?
- Dobit će i sirup za kašalj, koji ćeš mu kod kuće dati svako jutro i svaku večer, sljedećih nekoliko dana - govorio je veterinar držeći dvije šprice, pa nježnim tonom nastavi: - Bez brige, neće ga boljeti.
- Obećajete? - Dječak zagrli Tonka.
- Obećajem. - Veterinar odloži prazne šprice na stol. - Gotovi smo!
- Tonko nije ni zaplakao - nasmiješi se dječak.
- Tvoj je ljubimac hrabar poput tebe. - Veterinar pomiluje Tonka.
- Koliko sam vam dužan za pregled? - upita dječak.
- Sve je u redu! - veterinar odmahne rukom.
- O, hvala vam puno! - Dječak podigne Tonka sa stola. - Doviđenja!
- Doviđenja! - mahne im veterinar.
Kroz sunčano jutro, koračao je dječak, noseći nježno u naručju svojeg plišanog slonića Tonka.
|
