autobus za jučer
stanica na kraju grada
klupica prekrivena kapima kišnog ponedjeljka
stežeš kaput oko struka
sjedaš
trepćeš
prebacuješ nogu preko noge
minute ubijaš zbrajanjem crvenih automobila
trepćeš
dlanovima trljaš obraze, nos
pa ih stišćeš bedrima
na lijevom rukavu otisci žarkih bubamara
mrmljaš
ustaješ
pretražuješ džepove
samo nekoliko kovanica
tiho opsuješ
maramom brišeš crvene tragove
trepćeš
šmrcaš
koračaš gore, dolje, gore
duga je presjekla osamnaesti otkucaj velike kazaljke
kiša je zapela u petom oblaku
trepćeš
sa čela sklanjaš pokisle pramenove
smješkaš se
pjevušiš
dok jutro tone u sumrak
uskačeš u autobus za jučer
sutra ćeš sigurno dotaknuti dugu
|