piskaralo Tixi

prvi kupanjci....; ))

u plavom oblaku raste oseka...



u hladu trešnje pljusak smijeha...



nisam je bacio, sama je iskočila…



ove mi kapljice grickaju stopala...



korak po korak, novo prijateljstvo…



kad bi barem kamenčići rasli u mojem malom bazenu…

10 latica!
prvi dvoznamenkasti
mjesec

leptiri su najljepši u letu

još uvijek u društvu breze
rastopljena zrnca kofeina klize niz grlo
brišem pišem brišem
(osluškujem dječje snove)

…budim se
na lijevu nogu
(i ovaj je put u pitanju položaj jastuka)
ali to je mojim jutrima
nebitna činjenica
jer ona su
pozitivna nasmiješena
i mojim mislima
tako bliska

ne troši na poštanske marke
potpourri
tvojih ljubičastih svjetova
ne pristaje uz moje ime
ljubitelj sam tonova zemlje
rumenog zagrljaja
i sinonima za čistoću

svatko i svašta
probude u meni inspiraciju ; )
(pišući o meni pišeš o sebi
zato biram kategoriju
brišem pišem brišem)

misao za kraj
kratkovidnost je zajebana stvar
pretvorila sam je u vrlinu
jer u daljini
leptiri su najljepši u letu

poput kockica leda u kolovozu

u kosi traka
u nijansama tulipana
sa starih razglednica
tri poteza crne maskare
dodajem šal oko vrata

pod mojim koracima
ulice zveckaju
poput kockica leda u kolovozu

koračam drvoredom žarnih niti
prsti vjetra
počivaju na obrazima

zamišljam kako će
hladnoća večeri
progutati prizore
s okusom užeglih badema
i kako neki slogovi
nemaju ključ od mojih vrata

znam
na našim će prozorima
ponovno izrasti
rumeni obrazi suncokreta

i znam
najbolji dio mene
živi u uvali tvojeg osmijeha

u hladu

u osunčanom hladu breze
treperi maglica tišine
(još dva gutljaja kave)
jato vrabaca
ispituje u kojoj to pjesmi
stanuje more
(namještam tvoj limun žuti suncobran)
u našim šetnjama rastu nove imenice
klorofil, rijeka, tramvaj
(odgovaraš nizovima suglasnika)

s osmijehom promatram
kako raste tvoj svemir

photo Istra

malo zelene, par kapi plave i lijepo vrijeme...



hej stablo, držim te...



lijevo, desno, lijevo, ulovi me...



brm, brm, brmmm...



i ovi su dečki u popodnevnoj šetnji...



ku kuc, koga ima...



mama u akciji...



koliko ćemo još tu stajati...



hm, neki neobičan model za ljuljanje...



meni su draže stolice...



zaboravili su nacrtati dječja kolica...



nema veze, idem u čarapama...



mama kaže kako je ovo vau, pa nek' joj bude...



meni je ljepše u Safari baru...



tu se mogu igrati skrivača...



mekano, mirišljavo i puno bubica...ali idemo još jednom do Pule, do čarobnog morskog svijeta...



mamu nikako odljepiti od ovog akvarija s morskim konjicima...



ai, koliki njemu treba pari cipela...

bili smo nekoliko dana u Istri, lijepo se proveli, a onda smo krenuli dalje...do nove photo priče, mah mah svima