piskaralo Tixi

za djevojku koja me je čekala

ljeto je sjedilo
u gustoj krošnji divljih kestena
dok smo s ruba bijelih šalica
ispijale sunčano poslijepodne

u roju minuta
priče su se same pričale
u pramenovima naše kose
sunce je oblačilo pidžamu

naši su mjehuri
sinkronizirano zapjevali
pa smo zakoračile u hlad
rock glazbe

slijedile su nas
rijeke neispričanih sjećanja
i njihova lica
tetovirana u našim zjenicama

u tvojim očima
boje tople čokolade
tražila sam dugu i pupoljak nade
za sutrašnju tebe

poput sjene
naša je ramena potapšao
trenutak koji se odaziva na
rastanak

od tople ljetne večeri
dijelila su na teška vrata
i moj tko zna koji po redu
odlazak u utrobu kafića

sjećam se riječi
«napisat ću pjesmu za djevojku koja me čekala»
još mi tvoj smijeh
odzvanja u ušima