piskaralo Tixi

mjesec

stajala je na
nultom meridijanu noći
nadmudrujući se s gravitacijom sna

hladni poljupci vjetra
obmanjivali su je šapatom
«večeras nisi sama»

konture grada gubile su se
u njezinim premorenim zjenicama
koje su vrištale za snom

mjesec je razapeo jedra
krstareći nepreglednim arhipelagom oblaka
bez daha promatrala je lov

za okna njegovih teških mreža
zapinjale su oči beživotnih zvjezdica
srušila se

na njezinim se usnama
rađao obris
mladog mjeseca

Copyright © by Tixi, 2007.