Grčka...prvi dio
 
Ispraćeni sivim oblacima, projurili smo u žutom autobusu kroz Sloveniju, prema Italiji, točnije Veneciji. U ranim poslije podnevnim satima ukrcali smo se na veliki trajekt Sophokles V, na kojem nas je dočekalo ljubazno grčko osoblje, tako da mi od grazie nije trebalo niti g. Iako se radilo o malo većem trajektu, mi smo među sobom pričali kako smo na brodu, kojega su krasila 192 metra dužine i 27 metara širine. Na brzinu smo ostavili putne torbe u kabinama, te krenuli u razgledavanje paluba. Na sedmoj palubi pronašli smo bazen, kojega smo svi tužno pogledali, jer nažalost nije bio u funkciji. Na najvišoj, devetoj palubi, pronašla sam i ograđeni prostor za pse, no u pravcu Grčke, s nama nije plovio niti jedan pseći putnik.
 
Nagurali smo se jedan do drugoga, ukrasivši ogradu 9-te palube, te škljocajući fotoaparatima isplovili, uživajuću u pogledu na Canal Grande i razdragano mašući mnogobrojnim morskim metalnim prolaznicima.
 
Prva kavica i prva salata na brodu: cijena je naravno ula la!
 
Na putu do Peloponeza, kratko smo se zaustavili u lukama Igumenika i Krf. U ranim jutarnjim satima, trećeg dana putovanja, usidrili smo se u luci Patras. Na brzinu smo uskočili u naš žuti autobus, te projurili kroz Patras, jureći prema Delfima. No, prije toga prevezli smo preko najvećeg kabelskog mosta, čija dužina iznosi 2250 metara. Cijena prelaska mosta za autobus je vrtoglavih 55 eura. Nakon kratke vožnje stigli smo u podnožje planine Parnas. Uspinjući se vijugavom cestom prema samim Delfima, imali smo priliku uživati u pogledu na veličanstvene maslinike. Uz samu cestu se proteže i kanal za navodnjavanje maslinika.
 
U društvu simpatičnog mačjeg društva popila sam kavicu. Ovog sam malog uplašenog crno-bijelog mačića fotografirala za Rusalku.
 
Nakon brze kavice kupili smo ulaznice i krenuli u razgledavanje Delfa. Tu sam prvi put imala barem malo koristi od čitanja turističkog vodiča, jer da je naš dvonožni turistički vodič i krenuo s nama u razgledavanje, ne bi smio niti pisnuti. Pravilo je kako morate doslovno iznajmiti njihovog vodiča. Uz ulaznicu dobili smo i mali plan Delfa, tek toliko da saznamo što gledamo, nekih većih informacija na tom komadu papira nije bilo. Ja ne bi bila ja, kad ne i u Delfima pametovala, pa sam postavila nagradno pitanje: tko zna, kako se zove biljka sitnih žutih cvjetova? Nagradu je osvojila najsimpatičnija natjecateljica, koja mi je nakon nekoliko minuta razmišljanja rekla: - Daj mi reci, daj mi reci! Za simpatičnost dobila je od mene prvo slovo, a nagradu, odnosno kavicu sam joj još dužna. ; )))
 
Teatar u Delfima, sa kojeg se pruža veličanstven pogled na čitavo svetište i na dolinu ispod njega. Njegovi 35 kamenih redova, može primiti 5000 gledatelja.
 
Ruševine Aplonovog hrama, koje su nam danas vidljive potječu iz 4-og stoljeća pne.
Apolon je Zeusov i Letin sin, te Artemidin brat blizanac. Epitet mu je Feb (Phoebos). Aplon je bog medicine, liječenja i streličarstva, ali i nositelj smrtne pošasti. Također je bog proroštva i kolonizacije. Vođa je Muza (Apollon Musagetes) te pritom i bog glazbe i poezije. Pjevale su mu se himne zvane peani. Bio je zaštitnik brojnih proročišta i hramova, a posebno se ističu Delfi i Del. Poslije je preuzeo i identitet Helija kao bog sunca (Apollon Helios).
Ljudi su ga poštovali jer je bio bog svjetlosti i Sunca bez čega život ne bi bio moguć, a također i zato što je bio bog sklada i ljepote, koji čine život smislenim. Ideal je grčkoga kurosa, skladnog, razvijenog i lijepog mladića. Apolon je štitio ljude, liječio ih, brinuo se za njih, nagrađivao dobro i kažnjavao zlo. Bio je i bog streličarstva, a njegove strijele nikad nisu promašile metu, pogotovo kad su kažnjavale zlo i nosile kugu. Bio je i bog proročanstava u kojima je ljudima objavljivao Zeusovu volju preko proročica, posebice Pitije i Sibile.
Blagi uspon iznad samog svetišta doveo nas je do staze 177 dugačke metara i 25.5 metara široke. Trebalo je još samo zamisliti 6500 gledatelja. Za to se pobrinula moja mama. ; ))
"Cilj je na startu"
Nakon laganih nekoliko koraka trčanja polako smo se u malim grupama uputili natrag. Tada je počela padati sitna kišica. Šalila sam se, kako mi Pitija sitnim kapima proriče daljnje pisanje plači pjesmica. ; ))
 
 
Ostalo nam je jako malo vremena, tako da smo nažalost uz pomoć fotoaparata, mama i ja samo projurile kroz muzej.
Ženska statuta sa zlatnom dijademom, primjer je ionske umjetnosti. Pretpostavlja se kako potječe sa otoka Samosa, iz 6-og stoljeća pne.
Nažalost minute rezervirane za obilazak Delfa, su prebrzo projurile. Morali smo antičkim Delfima reći zbogom, te nastaviti putovanje prema Ateni. No, prije toga na brzinu smo skrenuli u luku Pirej, te doslovno projurili pokraj niza usidrenih brodova. Jedan je bio veći od drugoga. Mahnuli smo Pireju, te se stali probijati kroz nepregledne kolone automobila, ulicama Atene do hotela.
 
Vozeći se do hotela, skakali smo po autobusu, okrećući se čas lijevo, čas desno, dok su naši fotoaparati škljocali sto na sat.
 
Dolaskom u hotel, malo smo predahnuli. Nakon večere, pod vodstvom vodiča, uputili smo se u šetnju gradom. Obišli smo Omoniu, Sintagmu, Monastiraki i Plaku.
Ovi veliki psi, atenske su lutalice i sljedeća dva dana često smo se susretali. Iz nekog meni nepoznatog razloga, skoro svi nose plave ogrlice.
Na kraju večernje šetnje, jedna se mala ekipa od deset ljudi, u kojoj smo se našle mama i ja, taksijem uputila prema Likobet brdu. Podijeli smo se u tri manje ekipe, te iznajmili tri taksija. Iako smo svi imali isti cilj, svaka je ekipa završila na drugom mjestu, pa smo se dobrih 30 minuta tražili. Kada smo konačno svi bili na okupu, imali smo priliku uživati u sjajnom, kružnom prizoru na grad, koji je bio obasjan milijunima treperavih žarulja. Sretni i zadovoljni što se ipak nismo izgubili, proslavili smo pićem u prekrasno uređenom restoranu: od pogleda na cijenu zaboljela nas je glava. Ali tko zna, kad ćemo opet u Atenu, a još manje na Likobet, uostalom, jednom se živi. Jedni su se u grad spustili uspinjačom, a drugi stepenicama, no do hotela, smo svi još jednom iznajmili taksije. Treba li reći kako smo svi vožnju različito platili.
Premoreni, zavukli smo se po sobama i slatko spavali, našu prvu noć u Ateni.
nastavlja se…
|
