piskaralo Tixi

zeleno

na sivo lice grada i
njegove oronule krovove
na grane rijetkih stabala
na prazne gradske klupice
zaboravljene spomenike
zalegli su gusti oblaci i
dugo u noć
niz duge mračne krivudave ulice
odzvanjali su koraci
usamljenih prolaznika
izgladnjelih lutalica
zaljubljenih zagrljenih parova
sve ih je namočila smočila promočila
simfonija teških kapi
jer žedna je priroda
naručila veliku čašu vode

sve ih je probudilo
zeleno jutro

Copyright © by Tixi, 2007.