Buđenje iz anestezije
U veljači je Mrvix prvi put prošao kroz fazu ne jedenja. Prilikom pregleda, veterinarka je uz sve savjete prehrane, samo usput napomenula kako ima tumorastu izraslinu pored lijevog testisa. Slijedećih nekoliko dana Mrvix je bio na antibioticima, te pojačanom C-e vitaminu. Zamorci su deficitarni sa C-e vitaminom, pa ga moraju pojačano dobivati i kroz vodu. Za tjedan dana Mrvix se potpuno oporavio i bio opet onaj stari.
Sredinom ovog mjeseca, problem ne jedenja se vratio. Opet smo otišli u veterinarsku ambulantu. Ovaj put ga je pregledao veterinar, od glave do pete, uključujući i već spomenutu tumorastu tvorevinu, te jedan kratki pogled na zube i nova doza antibiotika, no ovaj put i po nekoliko injekcija na dan, ali bez ikakvog pomaka.
Mrvix je tih dana prilazio ponuđenoj hrani: povrću, voću, sjenu i sjemenka, no samo bi kratko ponjušio, gurnuo njuškicom i okrenuo se na drugu stranu. Pokazivao je interes za hranu, ali i dalje nije jeo. Jednom je zagrizao list blitve, ali se isti tren odmaknuo od njega. Sumnjala sam kako su zubi glavni uzrok problema, te zamolila veterinara da ih još jednom pregleda. Napomenuo mi je kako ih je već gledao, ali kad već toliko insistiram učini će to opet, te nakon još jednog pregleda ponovio kako je sa zubima sve ok. Na drugoj su mi lokaciji ipak rekli da su mu zubi malo predugački, pa smo ih skratili. Ali, nažalost nije pomoglo.
A onda je bloger Toxic, kojem se ovim putem posebno zahvaljujem, spomenuo kako je na fakultetu bio zamorac sa istim problemom, te me uputio na veterinarku Nadu. I tako smo se danas uputili tamo. U čekaonici smo naletjeli na već spomenutog zamorca, koji muku muči sa zubima. Naime, zamorcu se bez nekih većih komplikacija mogu pregledati i skratiti prednji zubi, ali ne i stražnji, odnosno kutnjaci, kojima oni melju hranu. Za taj pregled potrebna je anestezija. Kada smo konačno došli na red, spomenula sam veterinarki Nadi i tumorastu tvorevinu, koja na kraju nije nikakav tumor, već apces, koji je poprilično sazrio pod djelovanjem antibiotika. Po njezinim riječima, to je bacilo sasvim drugačije svjetlo na Mrvino ne jedenje, pa je samim tim izbjegao druge pretrage, koje bi za njega bile besmislene. Veterinarka mu je punktirala apces, pa smo uzorak odnijeli u zaraznu kliniku: nalazi će biti za tri do četiri dana. Pitanje je samo da li se apces proširio i po ostalim dijelovima tijela, odnosno jesu li zahvaćeni i unutarnji organi.
Nada je Mrvu, baš kao i drugog zamorca, istog trena poslala na kirurgiju veterinarki Lipar, koja mu je očistila apces i sredila kutnjake. Veterinarka Lipar je bila vrlo zabrinuta, jer iza Mrve je 14 dana ne jedenja, te je rekla kako se boji i pomisliti kakvo je stanje u njegovom tijelu.
Nakon operativnog zahvata su nam istog trena javili kako je sve prošlo dobro, pa smo iza četiri sata mogli doći po njega.
Drugi zamorac i Mrvix, su isti dan završili na kirurgiji i u isto vrijeme otišli svojoj kući.
Nadam se da je drugi mali pacijent dobro, i da će se brzo opraviti.
Sutra slijedi i posjet Mrvinom veterinaru…i baš me zanima što će reći.
Jedan dio borbe je iza Mrve, sad slijedi čekanje nalaza, baš kao i čekanje trenutka da sam počne jesti.
Svaku večer kad ga stavim na spavanje, šapnem mu: - Vidimo se sutra!
Večeras vas pozdravljaju Mrvix i Tixi.
|
