piskaralo Tixi

umjesto mene

premorena ležim
crnim mrakom pokrivena
prevrćem se
nekoć mi je kosa na jastuku
pjevala
sada uznemirujuće zvuči
neugodno škripi
tonem u polu san s ludim prizorom
vidim životinju
bika
okruženog podivljalom svjetinom
koja lamata konopima
jedan konop zatežu oko njegovih nogu
drugim ga konopom podižu na stup srama
bijesnim me urlikom pozivaju
oštar nož pružaju
krećem
u krvavo tijelo oštricu zabadam
trgam kožu
prstima
zubima
osjećam toplinu krvi na usnama
zanesena
prisiljavam ga da me pogleda
u njegovim očima
nalazim prazninu
panično ju pokušavam plavim suzama popuniti
želim bol isprati
osjećajući
nije žrtvovan zbog mene
već
umjesto mene

Copyright © by Tixi, 2006.