NA MOJ NAČIN
moja 100-ta pjesma
pratiš otisnute tragova stopala
slijediš me u krug
dok oblak pod tvojim koracima nestaje
propadaš u hladan mrak
stojiš na crnoj točci gdje se susreću
koordinate sutra i jučer
nazireš ispred sebe obrise ljubavnika
obješeni mjesec sječe ti pogled
otkrivajući tvojim razjapljenim zjenicama
čopor divljih zvijeri koje
halapljivo trgaju tijelo
valjajući se u krvavoj odjeći natopljenoj
tvojim mirisom
uzalud okrećeš stranice vremena
iz tvojih udova grana se korijenje
urastaš u goli beton
dok iz tvojih usta ispadaju krikovi
igram se s njima kao sa pikulama
raznobojnim dugama osvjetljavam ulicu
na odlasku
otimam zvijerima tvoje srce
i toplim ga dahom oživljavam
sad imam balon topli crveni
pramenom kose vežem ga za mali prst
sutra ću ga ispuhati
umjesto tropskog cvijeta nositi u kosi
na kraju ću ga poput bombona pojesti
želim ti reći
i kad nisi tu
ti si tu
Copyright © by Tixi, 2007.
|
