FIFI SE VRAĆA KUĆI
U kućnom ogrtaču plave boje, bez osmijeha na licu, pogrbljen David stoji na kuhinjskim vratima. Nevoljko podigne pogled.
U kuhinji je živo: prve sunčeve zrake plešu po staklenom stolu, dok Marie pjevuši neku španjolsku pjesmicu u ritmu bubnja perilice za suđe, a Fifi je zavijanjem prati. Ne podižući pogled sa svojih crnih papuča David priđe staklenom stolu na suprotnoj strani kuhinje, sjedne i mrzovoljno procijedi kroz zube:
- Dobro jutro Marie.
- Buenos días senor David! - Marie se oglasi ne podižući pogled s radnog stola čija je površina prekrivena hrpicama brašna. - Jesmo li se naspavala?
- Oka nisam sklopio. - David rukama protrlja nateče oči, pa zijevne poput nilskog konja.
- Senor ne spavala: vi imala neka problem? - Marie obriše brašnom prekrivene dlanove o crvenu pregaču, pa se okrene prema štednjaku i dohvati posudu s kavom, te usput isključi perilicu za suđe.
David ne odgovara, bez riječi sjedi, pogleda prikovana za Fifi.
- Cafe? – upita Marie iz navike prilazeći stolu, no ne čeka odgovor, već po običaju natoči crnu tekućinu u šalicu.
- Hvala. - David je žmirkajući pogleda i na silu se osmjehne. - Natočite i sebi.
- Gracias senor. - Marie odlučno zavrti glavom lijevo-desno, pa sjedne nasuprot Davida. - Ja ne pila cafe. To opasna para mi corazón!
- Dobro govorite Marie. - David se složi s njom, no nakon neprospavane noći kava mu treba, pa otpije gutljaj.
- Nego senor David ja vas slušala. - Marie se udobno smjesti u Miinu stolicu, pa prstima zagladi kosu, otkrivajući uši. - Ja spremna, vi govorila zbog šega ne spavala.
S nosom u šalici, David je kratko pogleda preko bijelog ruba, otpije veliki gutljaj, pa je s kiselim osmijehom spusti na njezin tanjurić. Fifi, mašući repom priđe stolu i priljubi se uz Mariine noge, a glavu položi na njezine crvene papuče i zijevne.
- No senor David! - Marie ga upitno pogleda, uvijek je spremna saslušati i pomoći, ako je to u njezinoj moći.
David na tren zatvori oči, duboko udahne, pa se protegne podižući ruke visoko u zrak. Kralježnica mu zahvalno uzvrati glasnim kvrcanjem, a zvuk sablasno odjekne kuhinjom. David naglo spusti ruke, pri tom zatrese stakleni stol, a šalica razigrano zapleše zveckajući po staklenoj površini.
- I ne slušajno rekla kako je ona kriva! - Marie kažiprstom desne ruke pokazuje prema prozoru čijom se glatkom površinom razlijeva sunce. - Senor zna kako ja ne mislila na luna!
- Si, si! - David se nagne preko stola i namrštivši obrve prošapće: - Sve što sad čujete mora ostati među nama. Jasno?
- Si senor: sve što vi rekla ja nosila u grob. - Marie se isprsi kako bi naglasila ozbiljnost situacije, no isti tren upita: - Ma, senora Mia, vaša tajna znala?
- Ne! - David kratko, pa odlučnim tonom glasa doda: - Senora Mia, ništa ne zna, i neka ostane na tome. Kad dođe vrijeme, ja ću joj sam reći. Dobro?
- Onda to ne bila naša secreto? – upita Marie pomalo razočarano.
- Marie ne komplicirajte, već me pažljivo saslušajte. Spremni? – upita David, pročisti grlo, a Marie bez riječi kratko klimne glavom.
- Znate i sami, Mia je malo prehlađena, pa zadnjih pet dana, svaku večer, umjesto nje izvodim Fifi u šetnju. U dogovoru s Miiom, Fifi izvodim oko deset sati, i ne zadržavam se s njom vani više od deset minuta: naime toliko joj je dovoljno kako bi obavila nuždu. Mii sam obećao kako ću Fifi čuvati i paziti bolje nego vlastite oči na glavi. - David tu zastane, udahne duboko, pa ozbiljnim tonom upita: - Marie, pratite me?
- Aha senor!
- Prema dogovoru, sinoć sam izveo Fifi u šetnju, točno u deset sati. Nismo se previše udaljavali, bili smo na livadici ispred zgrade. Fifi je obilato tri puta zalila travicu, dok sam je ja strpljivo čekao, ne skidajući pogled s nje. No, nije sve išlo po planu. Iznenada, je jurnula niz ulicu i u tren oka nestala. Kao na filmu, mislio sam kako ju je sam mrak progutao. Dozivao sam je, ispočetka tiho, jer nisam želio ništa riskirati: znao sam, ako me netko od susjeda slučajno čuje, cijeli će slučaj prepričati Mii. No, tražeći je niz ulicu, stao sam urlati iz sveg glasa. Ali ništa, Fifi kao da je nestala s lica zemlje. - David je zabrinuto pogledao Marie, jer učinilo mu se kako dobra dušica uopće ne diše. - Marie, jeste tu?
- Si, si! Što se onda dogodila? - Marie ga je slušala, skamenjena lica.
- Stajao sam na kraju naše ulice, skupljajući hrabrost za povratak kući, bez Fifi. U mislima sam već mogao vidjeti Miu: uplakanu, ljutu, bijesnu, i vjerujte mi, mogao sam je čuti kako urla na mene. Tada se iz daljine začulo poznato zavijanje; bila je to Fifi! - David povikne, a Fifi na spomen njezina imena načuli uši.
- Fifi, se vratiti kući! - Marie crvenom pregačom obriše suze radosnice, a na nosu i obrazu joj ostane trag brašna.
- Da! Vratila se, ali nije bila sama, već u društvu nekog psa: uličnog čupavca! - David ljutito pogleda u smjeru psa, koji je bezbrižno lizao Mariine crvene papuče.
- O, senor David ja volila čupavca! - oči joj zasjaje poput dva dragocjena kamena.
- Marie, što je s vama?
- Ništa vi ne brinila, već danas Marie vama ispekla! Senor prsta lizala! - Marie se nasmiješi. – I samo za vas malo više kokososa stavila.
- Stanite malo! - David je zabezeknuto promatra, pa vikne: – Ja ne želim kolač!
- Pa, senor, pa vi rekla! - Marie slegne ramenima.
- Ne, ne, ne! – David se primi za glavu. – Nazvao sam psa čupavcem, jer je bio čupav, od nosa do vrha svoga repa.
David ustane i nagne se prema Marie s podignutim rukama, položi dlanove na njezinu glavu, pa joj prstima, s nekoliko brzih pokreta razbaruši kosu, ponavljajući:
- Čupavac! Čupavac! Čupavac!
- A, šupavac! - Marie ponovi za njim. - Što mi to odmah ne rekla?
- Ja vama rekla...rekao, ma pustite sad te čupavce na miru i slušajte me! - David sjedne natrag na svoje mjesto i upita: - Gdje smo stali?
- Ššššupa....- Marie oprezno zašuška.
- Aha, vratila se s tim, tim psom, i samo oni naravno znaju gdje su bili, i što su radili! Nije se htjela od njega ni milimetar pomaknuti, samo je cviljela, repom mahala. Ja sam je dozivao, mamio, obećavajući slasne kolačiće, ali ne, ona se pravila kako me čuje. Strpljivo sam čekao, kad se najzad okrenula, prišuljao sam joj je s leđa i zgrabio je, čvrsto. Bila je nepodnošljivo prljava, i lagano je zaudarala, čak sam u prvi mah pomislio kako se u nešto uvaljala. Znate, to psi rade. – Davidovo se lice na samu pomisao smrada izobličilo. – Vratili smo se kući iza jedanaest sati, i sva sreća, Mia je čvrsto spavala.
- O, senor David, bez briga bila. Ja ne rekla senora Mia kako vi kasnila, i nikada spomenula da Fifi smrdila. – Marie vrhom kažiprsta dotakne čvrsto stisnute usnice.
- Marie! – David iznervirano poviče: – Vi ništa niste shvatili! Fifi se tjera!
- Što vi to senor rekla, koga i kada Fifi tjerati. Moje oka to nikad vidjelo! – Marie ne vjerujući zavrti glavom, pa se sagne i nježno pogladi psa po glavi. – Još še senor rekla kako ti nekoga ugristi htjela.
David zakoluta očima, uzdišući: ne zna, je li umorniji od nespavanja ili ovog razgovora s Marie, kojemu kao da nema kraja.
- Pobogu Marie: Fifi nikoga ne tjera, niti je ikad ikoga ugrizla. Fifi je topla. - David ne znajući više kako joj objasniti, stidljivo prošapće: - Ima mjesečnicu.
- A ne senor! - Marie odmahne rukom. - Fifi je pas. Marie znala kako se u pasa to pojavila samo dva puta na godina, ne svaka mjesec kako senor rekla.
- Odustajem! - David tresne dlanovima po stolu.
- Senor! - Marie naglo ustane, pa sva zajapurena doda: - Sada ja shvatila. Vi se plašila kako Fifi nešto sa šupavca napravila!
- Da! – Sada, kad je Marie povezala sve konce, David osjeti veliko olakšanje.
- I to bila naša secreto? - Marie mu zavodljivo namigne.
- Si, si, si!
- Senor, morala to nekako rekla senora Mia! - Marie ga bocne.
- Marie, a što mislite o tome, da joj vi kažete? - David predloži.
- No, no senor, to ja ne mogla! – Gledajući Davida ravno u oči, Marie ustane, i vrati se za radni stol, hrpicama brašna koje je strpljivo čekaju.
- Por favor senora Maria! – David progovori na rubu suza.
Marie se zvonko nasmije, pa se poskakujući poput djevojčice vrati do stola i sjedne na stolicu.
- Senor, i ja imala mala secreto! – Marie nedužno trepće očima.
- Da? – upita David, pa s oba kažiprsta dotakne svoje uši. – Slušam!
- Ja poznavala tog šupavca. Senor se ne trebala brinuti, jer on dobra pasa i mi se puno volila! – Marie se pričajući sva raznježila.
David nepomično sjedi na stolici, pridržavajući vrhovima prstiju teške očne kapke, sluša, no ne usuđuje se više ništa pitati: polako uvjerava samog sebe kako s Marie nešto nije u redu.
- Šupavac je pasa od senora Ruša, koja šivila u druga ulaza. Mi se nekad srela u trhovina i prišala. Ona mene isprišala kako svoga pasa kastriralo. Znate senor, tako ja znala, da on ne mogla Fifi mala psa napravila! – Marie sva važna klima glavom. – Senor, glava ne razbijala, mirno spavala.
- Što mi to odmah niste rekli? - upita David pridržavajući glavu dlanovima.
- Senor, me nije ništa pitala.
Zijevajući, David s velikim naporom ustane, pa polako, vukući umorno tijelo, krema prema kuhinjskim vratima. Zastane, i još jednom preko ramena pogleda Marie, a odmah zatim i Fifi.
- Marie, bilo bi najbolje da sve ostane naša tajna.
- Si, senor, ja ništa senora rekla. – Marie uzme sa stola praznu šalicu, i krene prema sudoperu.
- Hvala Marie.
- Dok senor spavala, ja pekla šupavce! – dobaci Marie otvarajući hladnjak.
- Ja ne volim čupavce! – David se obrecne.
- Ali zato ja obošavala šupavce! – Marie mu vrckasto namigne.
Dva sata kasnije, stakleni stol, krasi tanjur pun mirisnih kolača.
Kada je Marie izašla iz kuhinje, Fifi je brže bolje skočila na stolicu i vješto sa tanjura ukrala kolačić, pa ga halapljivo pojela, polizavši sa poda i najmanju mrvicu kokosa.
Copyright © by Tixi, 2007.
|
