Ulazim, a kad ono prodavačica Helena, moja bivša. Gledam je nekoliko trenutaka, gleda i ona mene. Iznenađena je, spušta pogled, rukom prođe po kosi. Nema nikoga u dućanu. Sama je.
- Šta radiš tu? – pitam
- Kaj si slijep? Radim.
- Od kad?
- Kaj te briga?
- Samo pitam. – kažem pomirljivo. Uvijek se voljela svađat, uvijek.
- 2 tjedna – kaže nakon par trenutaka tišine. Potom me promotri od glave do pete.
- Smeta ti?
- Ne, zašto?
- Pa, u tvom je kvartu.
- Ma, ne smeta. Šta bi mi smetalo, nisam nikad tu ni ušo. Do sad.
- Koja ironija, a? – kaže. Nasloni se na pult, mogu joj dobro vidjeti sise. Zavodi me, znam je.
- Pa, dobro…
- Što? – pita.
- Ništa, drago mi te vidjet'. Idem.
- Ne, čekaj, ne moraš. Sjedni, kako si?
- Ma, malo sam bolestan u zadnje vrijeme. Gripa.
- Aha… - kaže nezainteresirano. Promatra me ponovno pogledom, zavodljivo. Sigurno joj falim. Gledam te njene sise, tako me napale.
- Nisam s nikim, ako te to zanima… - kaže.
- Ne zanima. – kažem. I shvatim da me zaista ne zanima. Ona je pomalo razočarana. Ne znam što bi htjela. Možda me još uvijek voli, bez obzira što me varala s polovicom frendova. Možda varanje nema veze s ljubavlju. Htio sam je pitat jel’ me još voli, čisto iz fore, ali onda je u dućan ušo/la…
E, TU JE VAŠ RED, DAKLE UŠO/LA
1. Konobarica
2. Zlojo
3. Moja majka
4. Moj gazda
5. Mirna, njena frendica
6. Tin, naš frend
Imate 2 dana za komentare i prijedloge! Hvala!
|
