|
Volim zen-pričice. Valjda zato što su dobar spoj teologije i dramaturgije. Volim i replicirati na njih. Evo, neki dan dobijem jednu od jednog brata Katolika....

Mladić je želio susresti Boga. Učitelj ga povede na rijeku. Naredi mu da uđe u vodu, a kad je mladić ušao u vodu, učitelj ga gurne pod vodu. Mladić se počeo bacati, boriti, tražiti da izađe na površinu i dođe do daha, ali ga je učitelj čvrsto držao. Nakon što je vidio da je mladi učenik na granici svojih snaga, učitelj ga podigne van. Čim je izišao, duboko udahne.
Tada mu učitelj reče - kad bi tako čeznuo za Bogom kao za zrakom, brzo bi ga susreo.
Meni se baš nije dopala. Zato sam replicirao sa svojom...
Jednom je svetac hodao niz rijeku, i našao učitelja kako drži glavu mladića pod vodom. Pitao ga je svetac "Što to radiš?" Ovaj veli "Malom pokazujem kako je htjeti Boga". Svetac pogleda mladićevo koprcanje pod vodom, sažali se, pa veli "Loš si učitelj. Tolike godine u samostanu, a ne znaš da Bog nije zrak."
|