četvrtak, 28.01.2010.

Opraštam ti, Jerome.

Ima neka čudna doza caulfieldovske ironije da sa šesnaest godina moraš pročitati ,u dva tjedna, dvije goleme knjige grčkog heksametra.

Profesorica hrvatskog, ujedno i razrednica, dala nam je da umjesto njih za lektiru pročitamo "Lovca u žitu". Sad kada sve to gledam, jasno mi je da to nije bio pametan potez. Dok sam imao šesnaest, prolazio sam sve što je prolazio i naslovni junak. Samo što niti on niti ja toga nismo bili svijesni. Ili jesmo, na neki čudan podsvijesni način.



U svakom slučaju, Holden Caulfield je svojevrsni "mali princ" moje gimnazijske generacije. "Malog Princa" imate u školskoj lektiri za osnovnu školu, što je bedasto, obzirom da klinci ne kuže o čemu se tu zapravo radi. Tek kad godine učine svoje, shvatite kako je bilo lijepo razgovarati s malim monarhom, usred pustinje, i slušati njegove priče. Danas ne vjerujete da je to istinita priča, ali pokušavate to zaboraviti.

Svi bi poludjeli da o tome razmišljamo.

Holden je bio "Mali Princ" srednje škole. On vam priča nešto što ne možete razumjeti sa šesnaest. Ne kužite da ste zapravo na polju pored litice, ne znate uopće da litica postoji. Ili znate. Što ne mijenja vašu igru u žitnom polju. I dalje bjesomučno trčite, dok vam oštro zrnje pšenice udara u bose tabane.

U biti, mislite da se vama nikad neće desiti da padnete niz liticu. Ako ništa drugo, tu je lovac u žitu.

Ali nije uspio. Nikad ne uspije. Ne zato što neće. Izgleda da je nemoguće pohvatati svu tu djecu. Istina, čovjek bi barem jedno uhvatio, ali svi odlete.

Nekako, kad se sjetim Sallingera, izgleda kao da mi je tamo, prije nekih deset godina, život stao. Negdje sam pao niz liticu, i čini se kao da čekam da me netko digne nazad u žito. Nakon nekog vremena, shvatiš da je to nemoguće jer su svi pali niz liticu. Ima samo taj Holden Caufield koji je negdje nad njom, i žali što nije uspio.

Opraštam ti Jerome. Nisi nas uhvatio. Pali smo niz liticu duhana i magle. Negdje gore se već čuje nova graja i novi glasovi, ali za nas je prekasno. Možemo samo pjevati o izgubljenim promrzlim obrazima tijekom grudanja. I pokojom nategnutom kečkom.

Gleda mi se Muppet Show.

Shvaćate me, zar ne?

Laku noć, Jerome.






- 22:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>