ponedjeljak, 26.10.2009.

Dani Kinoteke u Tuškancu

Sutra fino u Tuškanac. Imate filmove koje morate gledati ako ste imalo zainteresirani za traku koja život znači.

Image Hosted by ImageShack.us

Povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine i tridesete obljetnice Hrvatske kinoteke, Tuškanac od 27. do 29. studenog prikazuje prigodne projekcije restauriranih filmova.

Osim prrigodnih projekcija restauriranih filmova iz hrvatske baštine, predstavit će se i knjiga Ogledi o hrvatskom dokumentarcu Zorana Tadića.

Program:

Utorak, 27. listopada

20:00 Digitalno restaurirani filmovi – izdanje Hrvatske Kinoteke / HDA:
Lisinski, dugometražni igrani film, redatelj Oktavijan Miletić, 1944. (trajanje 89 minuta)

Srijeda, 28. listopada

18:30 Predstavljanje knjige Ogledi o hrvatskom dokumentarcu Zorana Tadića, izdanje Hrvatskog filmskog saveza iz 2009. godine uz projekciju redateljevih filmova:
Hitch… Hitch…HIitchcock …, kratkometražni dokumentarni film, 1969. (trajanje 7 minuta)
Amerikanka, kratkometražni dokumentarni film, 1970. (trajanje 13 minuta )
Pletenice, kratkometražni dokumentarni film, 1974. (trajanje 11 minuta)
20:00 – Generacija Hrvatske kinoteke
Novinar, dugometražni igrani film, redatelj Fadil Hadžić, 1979. godine (trajanje 111 minuta)

Četvrtak, 29. listopada

20:00 Filmovi iz najnovijeg programa restauracije:
Bios, kratkometražni dokumentarni film, redatelj Branko M. Marjanović, 1962. (trajanje 14 minuta)
Veliko putovanje, dugometražni igrani film, redatelj Ivan Hetrich iz 1958. (trajanje 65 minuta)

Ulaz slobodan!
- 19:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 24.10.2009.

Sinkeova misao dana

Image Hosted by ImageShack.us

Teška su vremena došla za književnike. Danas svaka budala misli da je Sinke Bahun.

- 13:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 20.10.2009.

Draga Rita (again)

Muško tijelo, nago i zagrljeno s golim ženskim tijelom, poput freske je na zidu staroga hrama koju moderan čovjek gleda s prestravljenim očajem i gorostasnom ljubomorom.
Leonard Cohen (prfz)

Image Hosted by ImageShack.us

Draga Rita,
Znam da nije običaj ostavljati ljubavna pisma s predumišljajem pričvršćena magnetom na frižideru. Ali obzirom da je to jedini oblik komunikacije koji u današnjem svijetu par zapravo ima, siguran sam da razumiješ. Ovo nije čak ni to. Nemam živaca pisati ljubavna pisma ništa manje nego imati predumišljaje. Nitko više u današnjem svijetu ne misli, ali svi imaju svoje mišljenje.
Da skratim cijelu priču, što se mene tiče, htio bih odmah reći da mi nije žao što naša veza nije uspjela. Možda zvuči izravno, ali mislim da je tako najbolje. Sigurno mi ne zamjeraš. Na kraju krajeva, taj ti je teolog tako zavrtio glavom da te ne bih mogao zadržati niti kad bi mi bilo stalo. Ne znam što ti se uvuklo u tu tvoju žensku glavu, ali poznavajući tebe i desetine drugih žena, uopće me ne čudi.
Jako mi laska što si me jučer odvukla na stranu u kazalištu, i priznala mi da ga voliš. Kad se osjeti bol, čovjek zna da je još živ. Ja sam osjetio tek onu tupu nostalgiju koja nastane promjenom navika, ali morat ću se time zadovoljiti. Imaš li ikakvih dvojbi, dozvoli da ih raščistim: s njime nećeš biti tako usamljena kao što si bila sa mnom. Kad makneš tu njegovu zbunjenu facu, i objektivnu činjenicu da se boji života, čini se kao čisto okej tip. Ja bih volio da se bojim života, ali obzirom da ništa u njemu ne postoji što bi izvuklo bilo kakvu emociju, živim svoj stoicizam htio ili ne htio. Isto tako, neće ti raditi scene kao što sam ih ja radio. Još niti danas ne znam da li je moja ljubomora tipična ili se uistinu radi o nečem što važi samo za mene. Kad si ono prije neku večer pričala o žaruljama s tipom iz garderobe, htio sam te odvući toljagom kao pećinski čovjek. Taj paradoks, da sam svjestan kakva si zapravo koketuša, i kako svaki muškarac od tebe dobije deset sugestivnih osmjeha dnevno, ali da me ovo uopće ne brine koliko jedan razgovor o žaruljama…to je nešto što niti jedan teoretičar ljudskih odnosa neće moći pojmiti. Da si se tipu smješila, ili ga tu i tamo lagano dodirivala u polu-prijateljskoj nježnosti, bilo bi mi svejedno. Ali ti si pričala s njime o glupim žaruljama, a mi nikada nismo pričali o žaruljama. Niti u krevetu, niti za stolom, niti u kazalištu... Da smo u dućanu sa žaruljama, mi ne bi smo pričali o žaruljama. Ta činjenica me izjedala, i zato sam se tako ponio. Možda sam glupo muško, ali moja koketuša se sa drugim muškarcima neće razgovarati o sobnoj rasvjeti.
Ovo ti, naravno, tvoj teolog neće zamjerati. Možeš i dalje širiti svoje usnice drugim muškarcima, on ti neće ništa reći jer se ne zna razgovarati o tim stvarima. Kad god će htjeti stavit ih na stol, sam će sebi zvučati kao notorna konzerva, što mu vjerojatno nije u interesu. Uglavnom, već sam rekao, nemam namjeru duljiti. Život je vrtuljak. Vrtuljak je izuzetno zabavna stvar, ali vjerojatno nema nikog kome osamdeset godina ne dojadi ići stalno u krug. A nekima i pozli. Htio sam ti samo reći da ne brineš za mene.
Nazvao sam odvjetnika, i rekao je da nema problema što se tiče naše imovine. Ionako nismo u braku, a ovo što smo zajedno stekli nije mnogo. Htio sam ti ostaviti sve, ali onda ne bih imao novca plaćati pića ženama u baru. Prostitutkama ne idem. Nakon pića žene u barovima ne moraju nužno ići u krevet, a ta neizvjesnost barem malo podigne atmosferu i stavi nekakvo iščekivanje u svakodnevicu. S druge strane, što vrijeme više prolazi, čini mi se da ću plaćati prostitutkama pitajući se hoće li izvršiti uslugu, jer sve češće ne trebam ni platiti piće da bih dobio seks. Nisam više mlad, ali to nije važno. I mladima i starima je dosadno.
Htio sam te poštedjeti nelagode da stojiš pored mene dok pakiram kofere. Užasno je kad čovjek mijenja navike. Zato sam se spremio i napisao ovu poruku dok si kod frizera. Ostavljam je nasred frižidera, pričvršćenu magnetom, i sve to izgleda kao jedan veliki nadgrobni kamen i epitaf koji govori „Ovdje je šunka, majoneza, ketchup i vino. Bila je jednom i jedna navika.“
U svakom slučaju, želim ti sreću,
Leo




Dragi Bože,

Znam da je običaj ispisivanja svojih misli, ma kako čudne i osorne bile, tradicija još od Svetog Augustina i njegovih „Ispovijesti“. Ali dok pišem ovo, moram priznati da se osjećam prilično izloženo. Neka me anđeli čuvari na Nebu zagovaraju kod Tebe ako tijekom ovog ispisivanja duše ista bude ogriješena o nešto, bilo radi svoje slabosti, bilo radi slučajnosti. Oh, Bože moj mili, kakve čudne plime i oseke prolaze mojim napaćenim duhom! Toliko sam mnogo molitava već uputio, dapače, čak idem velečasnom župniku na razgovore idući tjedan ne bi li dao svoj mudar savjet povodom moje zbunjenosti. Ali Ti znaš o čemu govorim, zar ne? Čak i da nema tvoje svete Svemogućnosti, čuo bi zazive svojeg sluge, bijedne i jadne ovce, sa zemlje! Koliko sam već puta prošao stazama ovih misli koje sada pišem? Koliko sam ih puta već uputio tebi pred spavanje, ujutro, tijekom ručka i večere? Izjeda me ova zbunjenost, ne mogu naći mirna odgovora i stabilne interpretacije činjenica koja bi me umirila, i dopustila da nastavim sa svojim životom bez umovanja. Oh, da- Rita! Kakvo ime, lijepo i prpošno, a opet- ne može opisati ljepotu kojoj si podario toj ženi. Ali zašto u meni ključa bijes? Zašto ja ne mogu sebe uvjeriti da imam samo ljubav za nju, i za njenu ljepotu? Mora da su to grijesi tijela, ta neprirodna čežnja koje želi prije potpunog predanja u ženidbenoj postelji uništiti i zatrovati naš odnos. Ali kad pomislim da prije godinu dana nisam o ženidbi nit razmišljao, već o svećeničkom redu… Oh, dragi Bože, grešna li je prilika živjeti na ovome svijetu! Znam, ona je voljela i griješila mnogo. Ta njena prošlost mene izjeda, kako je moguće da ona- u svojoj dvadeset i sedmoj godini- nije spoznala da je neprirodno voditi ljubav van bračne zajednice? Bez obzira što znam da je život van samostana težak, ne mogu pojmiti da se ja njoj predajem u potpunosti, a ona meni samo polovično. Svaki put kad bih legnuo s njom u bračnoj postelji, s nama bi legnuli i njeni bivši ljubavnici. A ona bi možda moju predanost krenula mjeriti s njihovom! Kao što je neki dan opat pričao, ta ljubomora je sasvim opravdana, kad čovjek ulazi u mnogo odnosa, zna ih stavljati u usporedbu…čak čeznuti za nekim starim ljubavima. Grozna li je ta seksualnost. Kroz nju se vidi sva ljudska opačina. Uistinu, imali su pravo neki stari mislioci kad su govorili da je užitak pri spolnosti grijeh. Kada bi barem ljudi bili poput biljaka, bez emocija i želja, da samo krase livade! I da vjetar nosi njihovo sjeme od jednog do drugog cvijeta. Ovako, stvari su tako komplicirane. Čak i daju zamaha nekim disidentima, poput onog iz susjedne župe, kojem sam u trenutku slabosti čak priznao svoje strahove od Rite. Ne znam kakvo me bunilo navelo na to da tako otvoreno govorim s njime, ali zasigurno nije razlog koji je on naveo. Crkva nije u krizi! Dušebrižnici nisu zbunjeni pred problemima ovog naraštaja! Da, istina je- Marija je rodila Isusa s trinaest godina, jer se tada ženilo i udavalo, ali ovo nema veze! Čovjek mora biti predan, u tome je jedina stvar. Da je Rita bila predana, mi ne bi smo imali ove probleme… Zašto mi je stavio ruku na rame i rekao da ne dopustim da kršćani postanu ljudi koji ne opraštaju stvari koje samo oni i zamjeraju? Zar ne zna da nije važno kad se čovjek ženi, ako je predan? Zar ne shvaća da je ljubav moguća jedino u braku, makar ga društvo stavilo da se sklapa s trideset?

Oh, oprosti mi, Bože. Pretjerao sam u svome gnjevu. Radije bih trebao moliti za izgubljenog brata. I za Ritu. Oh, nadam se da će ona shvatiti kako nije zlo što razmišljam o njenoj prošlosti, već zrelo. Bolje je prihvatiti činjenice kakve jesu. Najgore bi bilo praviti se da njena prošlost ne utječe na naš odnos.
Znam da je ovo već pedeseto pismo koje sam napisao. Nemam mira u svojim traganjima. Jedino gledam prema Tebi. Molim te, objasni čemu ovaj nemir, i ovaj drhtaj dok pišem ovo?

Miki
- 19:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.10.2009.

Zagreb Film festival- radionica "Palunko"

Paljunko...

Image Hosted by ImageShack.us

Počele prijave za scenarističku radionicu Palunko 7 na
Zagreb film festivalu!

Imate super ideju za kratki igrani film koju već godinama
držite u jednoj od ladica svog radnog stola ili na nekoj
tajnoj lokaciji u vlastitom mozgu? Ne znate kuda s njom?
Prijavite se na Palunka 7 gdje će vam Dalibor Matanić,
Zvonimir Jurić i Tomislav Zajec pomoći da ju razvijete u
pravi filmski scenarij!
Njih troje čine ovogodišnji mentorski tim
scenarističke radionice Palunko 7 koja će se u
organizaciji Hrvatskog filmskog saveza, a u sklopu Zagreb
film festivala održati od 19. do 24. listopada u
prostorima Studentskog centra i kina Tuškanac. Tokom pet
dana trajanja radionice oni će svakodnevno raditi sa 12
odabranih polaznika (podijeljenih u tri grupe) na razvijanju
scenarija za kratkometražne igrane filmove!
I ove godine, kao i protekle četiri, po završetku
radionice bit će odabran i najbolji scenarij po kojem će
tokom 2010. godine biti realiziran film u koprodukciji
Hrvatskog filmskog saveza i Propeler filma koji će svoju
premijeru imati na 8. Zagreb film festivalu.
Kako se prijaviti?
Ako želite biti jedan od 12 polaznika ovogodišnjeg
Palunka dovoljno je da do 12.10. u ponoć pošaljete SMS
(maksimalno 160 znakova!) sa svojom idejom za kratki igrani
film na broj 091 70 91 250 te potom sačekate rezultate
prvoga kruga natječaja. S istoga broja možete poslati
neograničen broj poruka! Nakon toga mentori će odabrati
trideset najboljih ideja koje ulaze u drugi krug čiji će
rezultati biti objavljeni na dan početka Zagreb film
festivala. Dvanaest finalnih polaznika bit će odabrano na
temelju sinopsisa koje će raspisati u roku od tjedan dana.
I ne zaboravite – premijera filma Hladna fronta
(scenarij i režija Uroš Živanović) nastalog po
najboljem scenariju s prošlogodišnje radionice bit će
na ovogodišnjem Zagreb film festivalu u sklopu programa
Kockice.
VIŠE:
http://www.filmski-programi.hr/palunko
palunko@hfs.hr
Palunko je projekt pokrenut 2003. godine. Posvećen je
sustavnoj edukaciji na području scenaristike kroz
organizaciju scenarističkih natječaja, razgovora i
radionica. Do sada je u Palunkovim radionicama sudjelovalo
preko osamdeset polaznika, te su na temelju najboljih
scenarija snimljena ukupno tri filma. Projekt je financiran
sredstvima Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.
- 10:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.10.2009.

Scenariji u močvari

Žabe i komarci, scenaristi i ostali slovari....

Image Hosted by ImageShack.us





UTORAK 06.10. • 20:00
KNJIZEVNOST/SCENARISTIKA U MOČVARI

Dok zemaljskim geoidom bukti recesija i ljudi knjigama sve
češće važu kaloričku vrijednost, večeras u
Močvari ugostit ćemo autorski dvojac koji je iznašao
konstruktivniji način upotrebe celuloze i celuloida.
Hvaljeni i neumorno nagrađivani redatelj i dj Dalibor
Matanić, te pisac i freelance harmonikaš Damir Karakaš
razgovarat će o procesu i problematici pretvorbe
Karakašove kontroverzne zbirke pripovijedaka Kino Lika u
još kontroverzniji, višestruko i (među)narodno
nagrađivani film. Proces ekranizacije ilustrirat ćemo
prigodnim isječcima i odjeljcima iz Kina Like, a ako
budete dobri, možda na trenutak začujete i Damirovu
harmoniku...

Vrijeme radnje: utorak, 6. 10. 2009., vrata 20:00, početak
programa 21:30
Mjesto radnje: Močvara
Glavni likovi: DALIBOR MATANIĆ, DAMIR KARAKAŠ
Sporedni likovi: voditeljica i modna stilistica Mima Simić
+ glazbu pušta dj DALIBOR MATANIĆ
- 21:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>