četvrtak, 27.11.2008.

Zašto ( ne ) volim Nagrade Hrvatskog Glumišta ( i zašto su "Kauboji" najbolja predstava za tu nagradu )

Ima već dva dana otkad je, u prepunoj dvorani HNK, održana još jedna manifestacija dodjele NHG. Manifestacije koja me često puta navede na razmišljanje o poslu kojim se već duže vrijeme bavim.

Image Hosted by ImageShack.us

Da budem iskren, nemam zašto ne voliti NHG. Uvijek su to lijepe večeri na kojima se sreću ljudi koji dijele koliko-toliko istu strast prema teatru. Od često puta promašenih koncepcija voditeljskog programa, gori su jedino komentari na Internetu kojima se pljuje po istom, mada se ne nudi nikakva bolja alternativa i ostavlja se dojam kao da nitko ne zna kako bi taj program uopće trebao izgledati. Ove godine, istina, nakon desete fraze zašto bi netko morao ići danas u kazalište, nekako je ipak ostao dojam da se to moglo bolje napraviti. Jednako tako, malo sam zbunjen s cijelom sistematikom nagrada, koje se teoretski mogu dodjeliti predstavi koja je na repertoaru godinama. Ako već težimo nekakvom "Oscaru", čovjek bi rekao da bi nagrade trebale ići samo predstavama koje su postavljene od posljednje dodjele. Ili barem da se stariji radovi tretiraju posebnom kategorijom.

Ipak, ništa od ovog nije razlog riječi koja stoji u zagradi u naslovu. Postoji nešto što me dugo vremena kopkalo, i radi čega su moja propitivanja otišla u neke druge sfere. I teško je objasniti razloge neke zločeste zajedljivosti, a da se ne vrati na vječnu temu- dramaturg u kazalištu. Ovogodišnjom najboljom predstavom proglašeni su "Kauboji" redatelja Saše Anočića u teatru Exit. Predstava koja je bez ikakve sumnje nešto što dugo nije bilo prisutno u domaćem teatru. Čak i ako ne volite kazalište, nemate nikakva razloga ne platiti nešto skuplju ulaznicu za trosatni nastup Anočićeva ansambla. Uživat ćete u svakom trenu. Da, zašto bi itko doveo u pitanje kvalitetu te predstave, iako joj očajnički fali dramaturg koji bi od nje napravio ipak nešto više od grand-produkcije radionice super-talentiranih glumaca. Jer ipak, "Kauboji" su u odnosu na "Smisao života gospodina Lojtrice" korak nazad u Anočićevom opusu. Nakon "Lojtrice" publika odlazi kući propitujući svoj život, čak i svoje bližnje. Nakon "Kauboja", odlaze tek fascinirani talentom i sposobnoću ansambla. Zato su "Kauboji" najbolja predstava za NHG. Oni uistinu trenutno pružaju najkvalitetniju "glumu" u onome smislu kojeg navedene nagrade očekuju od svojih dobitnika.

Da li je ovo samo po sebi loše? Nikako. Ali ponekad se ostavlja dojam da NHG mnogo toga propuštaju. Primjerice, prije godinu dana u ITD-u je postavljena predstava koja je igrala samo nekoliko puta, a radilo se o projektu Olje Lozice "Gdje je nestao Božo B.?" Na sličan način prošla je i predstava "Imitatori Glasova" Anice Tomić i Jelene Kovačić. Ne želim ići u nepotrebne i preduge detalje što su te predstave bile i značile. Dovoljno je reći da se bile jako dobre, ali da nikad ne bi dobile nagradu, taman da su i bolje od svih nagrađenih u povijesti dodjele NHG. Razlog nije u činjenici da su ih radili mladi umjetnici, niti u nekoj mojoj neskromnoj igrici da su radovi dramaturga. Veće prisustvo takvih estetika moglo bi spriječiti natpise u medijima da su NHG postale sindikalna zabava koje trebaju barem nominirati manje-više uvijek iste osobe/institucije.

Ali ovo je teško postići u domaćem teatru. Kad uzmemo u obzir da su te večeri, u HNK, sjedili ljudi koji već godinama sabotiraju uspostavu trajne i sustavne suradnje odsjeka glume i dramaturgije na Akademiji Dramske Umjetnosti, dovodimo u pitanje koga se poziva, i zašto, danas u kazalište. Rat protiv dramaturga počinje već tijekom studija, a nastavlja se dalje kroz život.

Ali ovo je jedna druga priča.

Da bi ljudi išli u kazalište, potrebno ih je uvjeriti da im je kazalište potrebno- ne da pobjegnu od "pravog života" u cirkus, već da taj život bolje upoznaju kroz daske ( koje, ipak, život znače ) .

Ali ovo je još jedna druga priča....
- 12:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>