srijeda, 12.03.2008.

Povijest japanskog animiranog filma (I.dio)

Usprkos što je u Hrvatskoj još uvijek u sferama sub-kulture, japanski animirani film sve je prisutniji i polako dobiva svoju publiku. Današnja hiper-produkcija filma ne samo da je dotakla japansku animaciju, već je navedena možda i najveći primjer iste. Uistinu, japanski crtači su razvili svoju vlastitu industriju, neovisnu i od Holywooda i Bolywooda ali u isti tren s izrazitim zajedničkim crtama s oba.

Pioniri anime ( Prva generacija )
Iako je danas jedan od najrazvijenijih, japanski animirani film ima nepoznate korijene, ali prisutne doslovce u svakom periodu povijesti filma. S tim na pameti, trenutne klasifikacije ne mogu odrediti da li je japanski strip ( zvan „manga“ ) prethodio ili nastao pod utjecajem animiranog filma ( zvanog „anime“ ). Najstariji „anime“ datira iz 1907 i sastoji se od 50 sličica koje prikazuju mladića u mornarskom odijelu kako se klanja gledatelju „u kameru“ dok mu na tabli piše „pomična slika“. Čudna povijesna dobrodošlica je zapravo kratka celuloidna vrpca pronađena 2005 i jedna je od „svježijih“ filmskih artefakta. Autor je nepoznat, ali pretpostavlja se da je taj kratki film bio komercijalne prirode i da se vrtio prije filmskih projekcija, drugim riječima, radi se o žurnalu. Budući da je filmski žurnal bio sastavni dio projekcije, postoje osnovane sumnje da postoji još filmova ovog tipa u arhivima. S druge strane, mnogi su nestali budući da su se filmske trake znale prodavati manjim kinima koji su ih rasjekli i prodavali kao sličice.

Image Hosted by ImageShack.us


Iako financijska situacija nije obećavala, snalažljiviji su autori svojim crtačkim tehnikama uspjeli ohrabriti produkciju svojih filmova. Naime, jedan od najvažnijih crtača tog doba Hekoten Šimovara uspio se probiti zahvaljujući svojoj specifičnoj tehnici. Šimovara je prvi u Japanu uveo statičnu i neovisnu sliku kao pozadinu, a prema nekim izvorima razvio je i polu-statičnu sličicu u animaciji. Drugim riječima, ako bi lik u kadru samo pomaknuo ruku, nije se trebao crtati ostatak tijela već bi se samo umnožila prethodna sličica s izbrisanim starim i nacrtanim novim položajem ruke . Naravno, ovo je značajno ubrzalo proizvodnju te smanjilo troškove. Nažalost, njegova „Priča gazde Mukuze Imokave“ nije sačuvana ali se smatra prvim komercijalnim animeom a time je Šimovara pionir i svojevrsni osnivač Prve generacije anime autora. Jednako tako njegova štedljiva tehnika i danas se može osjetiti u japanskom animiranom filmu koji teži slabim ili nikakvim pomicanjem unutar kadra, a i to uvjetovano perspektivom.
Gotovo u isto vrijeme svoje je filmove počeo raditi Kouči Juniči od kojih jednako tako niti jedan nije sačuvan, iako se znalo da je Kouči bio majstor vodenih boja i postoji opravdana sumnja da je slične tehnike koristio u animaciji. Ipak, ako je postojala produkcija u to doba, iza nje je stajao čovjek koji se zvao Kitajama Seitaro. Dok su Šimovara i Kouči radili za kompanije, Kitajama je osnovao svoj vlastiti studio kojeg financijski gubitci nisu mogli osujetiti da proizvodi filmove. Za njega su radili mnogi mladi animatori, koji će kasnije postati druga generacija anime autora. Nažalost, studio je razrušen u katastrofalnom potresu 1923 godine ali su autori nastavili samostalne karijere. Upravo radi njihovog morala i želje za animiranim filmom smatra se da se od animacije u to doba već i moglo živjeti te da je bila prilično emancipirana od publike.
- 19:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>