To je nama naša jednakost dala – drage feministkinje veliko vam hvala!
Ovih dana je prilično aktuelan napad feministkinja na jednog od naučnika koji je bio dio tima zadužen za prvo historijsko slijetanje letjelice na kometu. I dok su mnogi govorili o historijskom napretku čovječanstva i čega sve ne, dr Matt Taylor se našao na meti feministkinja koje su smatrale da je njegova košulja seksistička. Da, košulja koju je nosio ovaj naučnik vrijeđa žene ovoga svijeta. Da, vrijeđa, ali vrijeđa i muškarce ovoga svijeta, odnosno sve osobe koje imaju malo dobrog ukusa, jer, hajdemo reći politički korektno, košulja baš i nije najljepša. Eh, ako bi mi neko objasnio u kakvom to svijetu živimo pa da nečiji neukus u oblačenju može prevagnuti nad njegovim naučnim postignućima bilo bi fakat super. Vjerovatno u svijetu u kojem više znamo o Kim Kardashian nego o Mattu Tayloru???
Nego, razlog zbog kojeg ovo pišem jeste da iskreno i od srca zahvalim svim ekstermisticama feminističkog pokreta (ovdje NE ubrajam žene koje su nastojale obezbijediti bolji život ženama, dok je za to bilo potrebe) čija borba za jednakost je khm malo skrenula sa putanje. Eto hvala vam u ime svih žena svijeta što imamo priliku:
- Žaliti se da su nam muškarci krivi za sve što nam je pošlo loše u životu, i kao izgovor za neuspjeh okriviti nemanje penisa. Jer da smo ga imale: imale bi i veću platu, i bolje auto, i boljeg dečka, ili djevojku, ili dečka? (A to što smo cmizdrave i na pomen prve kritike ili nekog poslovnog pritiska padamo u očaj dok nam se pomno našminkane oči pune suzama prijeteći naslagama maskare da će ih pretvoriti u crnu mrlju očaja, nije bitno. Mislim, čast izuzecima, ali žene ipak češće plaču na poslu – javno, nego što to čine muškarci)
- Smatrati da treba biti jednak broj žena i muškaraca koji rade posao inžinjera, premda daleko manji broj žena upisuje i završava tehničke, mašinske i kakve već fakultete. Nije bitno što nas je manje u toj branši. Treba nas biti jednak broj zaposlenih! Čeeek?
- Istovremeno smatrati da je posao medicinske sestre isključivo rezerviran za žene jer niko, niti jedan muškarac ne može brinuti o pacijentu poput žene. (Pih, nema ovdje veze ni iskustvo ni sposobnost. Važan je samo spol!)
- Žaliti se što nas muškarci posmatraju kao seksualne objekte bez žiže svijesti i istovremeno pokazivati sve ženske atribute na izvol'te, a ne znati razliku između brzine i ubrzanja.
- Imati djecu i bivše muževe (očeve te djece, valjda), pa djeci govoriti o tome kako im je tata obični s**onja koji nas je jadne i nejake ostavio zbog neke tamo koja je bila mlađa od njega (Ne, nema veze što su se upoznali nakon razvoda, što je mlađa godinu dana i što je umjesto da se žali kako je kontinuirano glava boli bila puno češće raspoložena za one stvari. Ma znate koje…)
- Imati djecu i bivšim muževima (ponovno očevima djece) ne dozvoljavati bilo kakav kontakt sa djecom, istovremeno se žaliti kako bivši nema nimalo osjećaja za svoje vlastiti dijete, i da mu je važna samo ona iz stavke iznad. (Nema veze što smo kad je god htio provesti vrijeme sa djetetom našle milion i jedan razlog zbog kojeg to nije moguće. Khm pobogu znaš li ti da dijete treba spavati? Da, sa 14 godina se spava popodne da se malo odmori. Znaš li ti da dijete mora ići u školu? Da, naravno da se i subotom i nedjeljom ide u školu. Uvijek!).
- Okriviti cijeli svijet, jer je muški, cijeli sistem, jer je muški za svaki naš promašaj u životu, ali istovremeno podrazumijevati da u slučaju razvoda djeca pripadnu nama (nema veze što nam je troje od četvero ispalo iz naručja dok smo lakirale nokte, a ono četvrto umalo zapalilo i sebe i zgradu dok se igralo sa šibicama, a mi umjesto da ga pazimo, gledale najnoviji nastavak serije u kojem će Esmeralda napokon progledati).
Srećom, nismo sve ovakve i ne krivimo cijeli muški svijet za svoje neuspjehe. Mnogo žena ipak zna da uspjeh ili neuspjeh zavise isključivo od njih samih.
I ne zaboravimo da muškarci također trebaju biti zahvalni feministkinjama jer su se izborile za žene koje će:
- Raditi i na poslu po 8, 10, 12 sati i onda, duboko zahvalne za mogućnost da rade, nastaviti raditi u kući, oko kuće, na kući.
- Nakon posla, i još posla nastaviti odgajati djecu, još malo raditi, i pri tome imati fenomenalan društveni život i posjećivati kina, pozorišta i mjesta kulture, trudeći se da od umora ne zaspu tokom projekcije ili izvedbe...
- Učiniti sve da dokažu da su jednake sa muškarcima, uključujući samostalno nošenje svojih 213 kofera u kojima su svi proizvodi namijenjeni njezi naše krhkosti.
Bilo da smo muškarac ili žene, mislim da je zarad jednakosti ipak najvažnije da se jedni prema drugima odnosimo kao prema ljudskim bićima, a to svakako uključuje i međusobne pohvale za dobro urađen posao, i nikako ne uključuje kritiziranje samo zato što je neko obukao ne baš najljepšu košulju. Bar ne nakon historijskog uspjeha…
Oznake: feministkinje, košulja, kometa
25.11.2014. u 10:55 | 0 Komentara | Print | # | ^