nothing but trouble

srijeda, 19.03.2008.

Rovinj i Firenca

Odlucismo se ipak na kraju za Rovinj, s obzirom da je dragi vec odavna napravio svoju domacu zadacu i proguglao sve moguce o Istri, a vezano za fotografiju i ine slicne gluposti...koje me apsolutno ne zanimaju. No dani su kratki i nemamoih puno, pa eto zasto ne poc vidjel najbolje 2 ipo sata od Zagreba, ma mozda i malo vise nam je trebalo s nasom fiestom.Parkirali smo se odma na ulazu grada i posli u dir. Rovinj je izgledao mrtav.. tu i tamo kakav covo il tetica s kolicima pijuckaju kavicu na sramezljivom zimskom suncu. Moram reci da sam mislila da Dubrovnik spava zimski san, no Rovinj ga def. sisa za par duzina. Taj vikend je bilo -2 stupnja + bura. Eh moje srece! A on hoce slikavati od jutra do sutra. Prosli smo cijeli Rovinj uzduz i poprijeko, penjali se do predivne crkvice Eufemije,jedna strana ...druga strana dok nije palo mrak. Tad je trebalo naci sobu, pa mi padne napamet poci do jednog jedinog kafica koji je parao otvoren i potraziti pomoc. Naravno zena je izdavala sobe, no ne po nasoj mjeri(dragi zahtjeva tv) pa smo se uputili u dugu potragu i obilazili sve apartmane i sobe uzduz ceste. Vecinom bi dobili odgovor: " Ah nije sezona sada, trenutno renoviramo, sobe nemaju grijanje ni klimu, pa cete se smrznuti, bolje vam je poci do kraja ceste i pitati kod gospara Toma" - bar su bili iskreni i dragi. Gospar Tomo je imao ogromnu kucu, predivno uredenu i samo par minuta setnje od centra. 200 kuna za sobu s malom kuhinjom, klimom, tv-om(neki moraju biti zadovoljni) i kupatilom. Ogromni kreveti i cudesa. Uzimamo! - rekoh odma Tomovoj zeni koja se ocito borila sa nasim jezikom. Dundo Tomo je cijeli svoj zivot proveo u Njemackoj, pa je komunikacija bila svedena na minimum... malo na njemacki...malo na naski...no divni ljudi i dobar smjestaj. Po obicaju dragi se sljedece jutro digao izvan zora i posao u lov na sunce, zrake, kutove i sjene....evo nekih primjera odje ispod...a ja, ja sam ostala spavati. Nesto sto znam najbolje. Zakljucak: Rovinj je prekrasno fotogenican i odlican grad za slikavati. Dosta toga se piturava i popravlja i iako je sve zatvoreno sada zimi,samo mogu zamisliti zivot ljeti. ..dobar pocetak puta, definitivno se vracamo na ljeto, al jos ne znam koje. Right, off to Italy. Pozdravili smo se od Rovinja i Istre i krenuli na 5 ura dalek put do Firence. Ceste su brze i siroke, al talijani i njihova voznja opasni. Najstrasnije mi je bilo gledati kako se brzinski priblizavaju autu, voze odmah iza tebe, tik uz guzicu i cim uhvate slobodnu traku izljecu ko manijaci. Sreca da je Jord dobar vozac(za razliku od mene koja ni nema vozacku dozvolu, ne pitajte!?!)...jos je bio dan kad smo stigli u Firencu, parkenzi auto i u dir. Firenca,bella ta Firenca. Grad je vrvio turistima i studentima, na svakom kantunu nesto novo. Sobu smo nasli odmah do zelj. postaje u Via Nacionale koja je inace poznata po jeftinom tj. jeftinijem smjestaju. Nas hotelcic se sastojao od 5-6 soba, sve novo uredeno, sa tv-om naravno i svim gadgetima ukljucenim, 55 eura. Nije lose. Savjetovali su nas da auto preparkiramo izvan grada jer u protivnom placamo 20-30 eur na dan, a izvan samo 18. Noge su mi otpadale od setnje i neudobnih dubokih cizama, jer tko ce se modirati ak necu ja. U drugu ruku oci su mi ispadale od butika i cijena. ne nisam si nist kupil, jer smo bili na pravom budgetu. Umjesto toga smo se pocastili prvom talijanskom pizzom i chianti vinekom. Nas konobar je ocito bilo impresioniram mojoj osobnoscu i talijanskim jezikom, pa smo dobili i gratis coko sufle ispod kojeg mi je tutno i njegov broj telefona.Jordan ga je htio mlatiti. No kako ne parla talijanski, nakako sam se uspijela izvuci iz situacije i reci da nam je ponudio pomoc i da izdaje sobe. Ah talijani, jos kad im kazes da smoiz Hrvatske!!!..Sto mi jos i to treba... scene... u finom restoranceku...kad uzivam, a jel tako? Tako je. Ponte Vekio Jutro smo proveli obilazeci muzeje i kulturne znamenitosti.I slikavali naravno! Penjali smo se i na toranj crkve Duomo, 414 skalina..skoro me je kolpalo.Firenca je stvarno predivna i treba je obici cijelu, jedan dan nije dovoljan da se vide sve ljepote i cari. Duomo, muzej Ufici, Ponte Vekio cijom se duzinom pruzaju zlatare, a ispod njega tece rijeka Arno, zamak Palazzo Pitti, inace imitacija Versaja. Na trgu Signoria se nalazi kopija Davidove skulpture a original je u muzeju...no mi smo imali samo dan dva...nama su u glavi bili zeleni kotrljajuci brezuljci sa usamljenim cempresima na vrhu...bilo je vrijeme zaputiti se put Sienne...Pienze...i Vale D'Orcia....ah bella Italia ( Tko ono rece da ja ne znam slikavati??? :-p ) Gospar and his bitch Sve slike copyright by Pinkdress and Jordan ...to be continjud...

- 12:57 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.03.2008.

Uvod u :vize...Zagreb...Istru...Rovinj...a docemo i do Toskane tutur nedje

Photo taken by Jordan Banks U Zagreb smo sletjeli nedje oko 5 popodne.Stan sam vec ranije rezervirala i Gospar Pero nas je osobno dosao skupiti sa glavno kolodvora. Naravno sljedece jutro sam po obicaju kasnila sa svim svojim obavezama i stigla preb Britis ambasadu u 11 i 03. "Zao mi je ne mogu vas pustiti unutra, ambasada radi od 9 do 11!" -cerekavo mi je odgovorio sluzbenik/vratar/zastitar, zalizane kose, kozje bradice i tip-top prugice odijela - koji ocito svoju inspriaciju za stil dobija iz Jean Claude Dam Dam i Steva Galeba(Steven Segal) filmova Jordash je napravo cijelu scenu ispred ulaza, vicuci na sve zivo i otfrfljajuci u inom smjeru, dok su mene zaustavili zbog legitimacije, jelte? "Dubrovnik ha? A sta ce ti mladic koji te tek tako ostavi samu ipred ulaza! Bolje ti je nekog iz nase gore uzeti- ozbiljno me je savjetovao cajo/zastitar, polu Hercegovac/polu Zagrebcanin, a onda mi je jos tjeo pozvati taxi. Ma neka polako cu ja, sjedajuci u tramvaj koji ne ide ni blizu trga. Iskreno, sama sam si kriva, noc prije sam zapila s prijom koju nisam vidjela godinama, i budenje izvan zora mi nije ni padalo na pamet.A kad sam se digla skontah da sam se zaboravila slikat + nisam imala punih 5 000 kuna koji traze za aplikaciju vizu i te ppm...pa jedan bankomat, drugi...pa taxi i odgodih sve za sljedece jutro. Naredni dan sam bila nacrtana ispred ambasade u 9:00, pa aj me sad ne pusti! Claude dam dam/ Stevo me je pustil unutra da bi me docekala sluzbenica koja si ocito misli da je too cool jer radi u British ambi. Naravno formular koji su mi poslali mjesec dana prije nije ispunjavao regule, pa sam potrosila uru ispunjajuci novi i bolji i napredniji. U medufremenu sam im rekla da nema sanse da se ovo ne sredi do danas. Ured za migru nas je odmah primio, koliko ste skupa, odkad, gdje i kako? Fin tip-vidi se da je Englez. Dodite u 2 ipo na drugi razgovor, jer moram provjeriti sve ove papire koje ste predali za dokaz(Naravno ja sam marljivo skupljala sve karte i izvode i bilo kakve podatke koje sa mogla naci zadnje 4 godine, a da dokazuje da smo ja i dragi skupa= cirka 500 listova i karata i inih gluposti koje sam sad vec bacila u kantu za smece) 2 ipo, nisam nista jela na rucku na kojem smo stali usput, jer ipak se radi o mojoj buducnosti, dolazim pred ambasadu a Dam Dam sav sretan urucuje putovnicu. Ma sto sad? Pa imam intervju s tipom!!! Glasno cu! A ne, imate sve, sve su vam odobrili sretno mi pokazuje stranicu putovnice na kojoj se kiselo smjeskam u pozadini moje indefinite entry working vize za Englesku! Ok Jordash ajmo bukenzi auto pa pravac Istra, pa bella Italija. Auto smo bukirali za sljedeci dan, preko easy cara, a kupimo ga u otelu Opera ilivamga Western sada! 7 ipo, nigdje nikog, 8 jos uvijek cekamo...8 ipo bijesna zovem broj na vratima za hitne slucajeve! Evo me dolazim, al mi nemamo nikakvu rez. za danas!- netko mi odgovori preko telefona. Ispada da ako bukiras auto preko easy-ja treba proci bar 48 sati da se registrira u njihovoj poslovnici u Zg. Bijes,jad i ocaj dok mi tip nije reko da auto preko njih dode jos jeftinije. Otkazujemo easy u nadi da im ne treba 48 sati da shvate da nismo koristili njihov vaucer i da nas auto nije cekao na vrijeme i da nemaju nikakvih prava naplatiti nam za uslugu koju nismo iskoristli i dobili. Nazalost evo 3-4 tjedna iza jos bitku borimo da nam vrate pare na rc. jer su nekako uspijeli naplatiti. taj vaucer i sad je sve na nasoj banci koja je pokrenula legalni postupak protiv gore navedenih. No vratimo se na pricu : Istra here we come!!! Gasirajci se u maloj ford fiesti... ...nastavlja se... Sve slike posudene sa www.jordanbanksphoto.com i image bank i zasticene kopivrajtom od strane iste. Svaka upotreba izvan ovog bloga strogo zabranjena ...moram ovo stavit, jerbo nisu moje slije... do citanja.. Pusa, Pinkica

- 13:45 - Komentari (6) - Isprintaj - #