nothing but trouble

srijeda, 07.03.2007.

o ormaru, o Joksovoj baki, o materijalima...

Snimljeno ispred nase kuce u Guatemali Najvise mrzim svoju facu izjutra. Nema ni trunka sminke il sam podbuhla od ne znam ni ja cega!?! Spavanja, alkohliziranja... ...potucam se po stanu sa salicom kave od jednog do drugog ormara. Stanem ispred i gledam i piljim i nemam sto obuci. Konstatacija, imam 2 ormara puna puncata i jedan koji ceka bolje dane i moli me da ga otvorim. A ja ga cilog mislim regalat. Onda me uhvati mala snaga, pa se sjetim jedne moje prije koja uvijek kad me dode posjetiti prvo trci u ormar. " Ti nisi normalna ti imas toliko robe i jos se zalis, eh sto bi ja dala da imam ovo i ovo, a tek ono!" A mala snaga me cesce hvata u zadnje vrijeme, valjda se covjek zasiti s onim sto ima pa hoce jos vise. I ne volim izgledati ko svaka susa na ulici.(Ehm...tajice, neka tunika preko, hm...a da hlace u cizme, ma gdje je nestala kreativnost). Volim preduhitriti trendove, a ne pratiti ih. Pocela sam raditi novu kolekciju. Nadam se da cu je zavrsiti do Uskrsa, iza nemam vremena, naime opet idemo "doma". Da, bejbova baka je ovaj put odlucila da je proslo previse vremena otkad se "obitelj" nije ponovo okupila , pa svi kolektivno idemo za Ackworth. Nikad nisam bila na sjeveru Engleske pa se nekako i veselim. Svake godine skola organizira old students vizit za vrijeme Uskrsnjih praznika. A kako je baka isla tamo, pa Joksov tata, pa brat mu, pa...vecina te obitelji. Odlucili su iskoristiti ovaj poziv. Naravno da se BAKI nista ne moze odbiti. Ona je jednostavno takva zena. Sjecam se svog prvog puta kad sam je upoznala...pricam kako imam neki super recept od prijine mame(koja je polu talijanka) za lazanje. Umjesto paste, stavljas tanke palacinke ili crepes....na kraju veceri obitelj me je doslovno molila da joj dam za pravo da to nisu lazanje i da se prave lazanje rade samo sa pastom i mesom. Nemos protiv nje! Nakon sto sam procitala njezin princip razmisljanja, shvatila sam da je bolje ici niz dlaku, nego uz. Prosli family meeting me je cak pohvalila i rekla da joj je" so nice to have me as a part of a family"- a da se razumijemo jos nisam. Nekako jos uvijek se igramo macke i misa na tom podrucju. O kolekciji, a da stavila sam dvije haljine u kroj i uporno pokusavam da zavrsim bar jednu, sto ovih dana jednostavno nemoguce. Nema se vremena, posao uzima svoj dio, a ja kad dodem kuci jedino sto zelim jest da se opustim i blentavo buljim u zid ili televizor, sa salicom zelenog caja. Prije nisam bila ovaka, imala sam snage i poleta i ne bi mi tesko sjesti i siti i krojiti do 3-4 ujutro. Stari se...ja starim. Meterijale sam ovaj put pokupila u Gvatemali i Meksiku. Svi su rucno tkani i sama sam birala boje, i nisu ni bili jeftini! Svi su multi kolori. Krojeve koje hocu ovaj put izvesti su teski korzeti i kosarice gore, a leprsave kricave-pastelne-svilene-satenske boje dolje. Romanticne 80-te s pomakom na danasnjicu.Zaklela sam se da cu do Uskrsa imati barem 20 haljina. Ovaj put idem samo na haljine. Iza me ceka shuting za moj po engleskim standardima premrsavi portofilio i ganjanje slave. Hehehe baram mi nece biti problem organizirati nesto odje u nas. Vec imam plan za nadolazece ljeto, no otom potom. Tko zna gdje cu ja biti na ljeto! Sad odo oCAJavati sa kolegom, da ima neki novi od brusnice, volim brusnice!A nemamo cjedilo, pa cijedimo kroz plasticnu casu. I da budem licemjerna na kraju, obukla sam tajice koje sam uvukla u cizme i tuniku.

- 11:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #