nothing but trouble

petak, 16.02.2007.

Jezero Atitlan

Moj prvi susret sa Guatemalom je bio na kvazi granici sa Meksikom..kako se ono zvase La mesija ili tako nesto. S obzirom da su me doslovno izbacili iz Mehika(o tome vise u kakvom drugom postu) nije mi bilo druge nego spakirati pola godine svog zivota u jedan backpack i sjesti na prvi slobodni mini bus za Gvatu-kako je od milja zovem. Granicni prijelaz je lako za opisati, prljav i uzurban,sa hrpom "trgovaca" sto mijenjaju pare po nekoj svojoj ludoj tarifi i 2 barake gdje ti navodno pregledaju putovnicu. I standovima brze prehrane citaj dalje...pecene piletine gdje ne bih sjela jesti da mi daju besplatno... Osmoro nas je bilo u busu i svi osim nas su isli na jezero Atitlan. Nama je cilj bio Xela-kako ga domaci zovu(ili Quetzaltenango)...nekako kroz pricu smo ga uspijeli preskociti i zavrslili u Pani, na jezeru. Panachel je nekad bio mali mirni gradic, koji se 70-80 tih godina proslog stoljeca slomio pod navalom "3 month hipija" i pretvorio u jako lose ljetovaliste onih koji ne znaju! "Oni koji znaju" idu u San Pedro ili San Marcos (a taj natpis te i doceka u San pedro De La Laguna) qien sabe sabe Uzeli smo prvu lanchu preko jezera to jutro, stigli u San Pedro i odmah po dolasku zakljucili da je Pedro pravo mjesto za nas. Lezerna atmosfera i hrpa malih nazovimo ih barova sa piljevinom umjesto poda i jeftinom Cubom i hrpom spanjolskih skola je bila idealna atmosfera za nas nakon hekticnog Meksika. Nekako smo uspijeli pronaci sobu sa balkonom i hamokom i pogledom sto puca na cijelo jezero na vrhu brda u Hotelu Francisko . Balkon smo dijelili sa Nemom, tipom koji je tu vec zivio 5 mjeseci.Inace iz Izraela, al moram reci netipican Izraelac.Miran i povucen, pisac po struci.. ...nastavak slijedi...odo papati

- 18:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #