nedjelja, 23.02.2014.
PREDSNOŠAJNA NAGUZBA
Taman sam se ugnjezdio u fotelji uz ždrijeb za Euro, gledajući onog ćelavog Infantina kako parla više jezika od Waltza i Fassbendera zajedno, kad mi uleti žena vrišteći kako sam joj dužan dvije godine seksa. Pogledam je, svu onak ukravljenu ko stereotipni primjer jedinog Pervanovog vica koji nije o Slovencima, i podrignem ostatke ručka u agoniji. Baš su Gibraltar izvukli sa Španjolcima kad sam ja bio suočen sa stravičnim posljedicama grijeha iz prošlosti. Spektakularno sam pogriješio u odabiru dugotrajnih saveznika i ideja snošaja sa ovim bićem iz crne lagune mi se nije činila apetizirajućom. Da je iz plave lagune još bi razmislio... Srećom sjetim se onog hit zakona o predsnošajnoj naguzbi i deklariram svome sukubusu kako je ne mogu ševiti jer sam prijateljima Rajku i Dorijanu dužan puno više seksa nego njoj. Ona ostane frapirana, u nevjerici nad mojim argumentom, pa pridodam kako godinama igramo fantasy Premiership u kojemu gubitnik daje guze, a ja nikako da se priguzim, pa sam im dužan ne samo više nego njoj, nego i puno skupljeg seksa. Jerbo je paranje krutog muškog čmara fiskalno iznad razine umakanja u vlažnu sliku Georgije O'Keeffe među njenim nogama. Žena stade zazivati Mariju i Josipa, inače naše susjede sa druge strane haustora, a ja joj predložim da pozovemo djelatnike Drpavačkog suda i Ministarstva zezancija, ostale gužnike te Acu Stankovića. Aco joj je odmah lijepo 'plastično' objasnio kako prema zakonu njeno potraživanje nije relevantno naspram onoga Rajka i Dorijana, a službenik Ministarstva zezancija je dodao kako se sa zakonskog stajališta ona doslovno može jebat, samo što je ja zakonski ne trebam jebat. Čića iz Drpovačkog suda je sugerirao kako bi bio red da joj kroz par godina ipslatim par poljubaca i kutijicu čokolade za Valentinovo. Rajku i Dorijanu je rekao kako mi mogu otpisat dug, ali bi bio red da im ga bar popušim u zahvali. Tako su oni spustili hlače a ja sam, pred ženom, službenicima i Stankovićem, prionio poslu i olakšao kolege. Nakon što su mi istresli likvidni kapital u grlo bio sam spreman za nastavak poslovanja, ali je drug iz ministarstva dobacio kako iduće dvije godine ne mogu primit u guzu, ali se slobodno mogu opet počet seksualno zaduživat. Tako sam ih sve sretno pozdravio, obrisao ostatke skorenog kredita sa kutka usana i vratio se Infantinu i ždrijebu. Taman su nas izvukli sa Talijanima. Vedar što smo dobili stare mušterije, uzviknio sam: 'Bit će pičke!' Žena me ushićeno pogledala, spremna na akciju ko Duje Čop sa pretpozivom za Svjetsko, a ja sam joj samo odvratio: 'Ne tvoje, kravo' i zavalio se nazad u fotelju uz Miću i hokej.
petak, 14.02.2014.
VOĆKA POSLIJE POPLAVE
Prije upuštanja u bilo kakav projekt zastanem i predvidim sve moguće probleme. Ovo se nekima čini ko kompluzivna čežnja za kontrolom a drugi u tome vide začetke paranoidne shizofrenije. Meni se to jednostavno čini logičnim. Za svakih pet minuta potrošenih na prevenciju potencijalnih problema 'uštedim' jedan sat koji bi bio potreban za sanaciju stvarnih problema. A čak i kada volontirate, vrijeme ostaje novac. Prevencija je jeftinija, što fiskalno što mentalno, od sanacije. Nije li to sasvim razuman zaključak? Očito kako nije. Gledam ova dnevna izvješća sa bojišnice između nabujale prirode i iscijeđenih ljudi i umjesto empatije osjećam bijes. Jer u glavi mi se vrti isječak iz jedne 'ozbiljni smo ponedijeljkom uveče' emisije naše najdraže televizijske kuće (ne mogu se prisjetit imena jer ga stalno mijenjaju, zvala se nešto u stilu 'Brisan prostor', 'Ispod crte', 'Isprani', 'Nulta točka' ili 'Puška za uspavljivanje'). Uglavnom u dotičnoj emisiji jedan 'poljoprivredni čića' (e sad ti zapamti ime, nešto ko Pavle Vuisić, Željko Poriluk, Nedjeljko Fabrio ili Kruško Višnjić) je u onoj halabuci oko legaliziranja bespravne gradnje posijao temu stalnih poplava te naglasio kako (parafraziram) ekipa iz 'Hrvatskih voda' hladi jaja na godišnjem odmoru iako svi znaju koje točke su najranjivije kod prevelikog vodostaja i kako bi se prevencijom u doba suše uštedjeli milijuni koji će biti potrebni za sanaciju štete. Gospodin Šljivko Brokula je dodao i neke nevažne podatke o potpunom uništenju osnovnih uvjeta za preživljavanje nekih tamo ljudi koji žive i rade uz te pokretne vodene mase. Ali ipak moramo razumjeti vladajuću kastu iz 'Hrvatskih voda' jerbo je ljeti jako vruće i hladna limunada u sjeni tamarisa se čini znatno primamljivijim prospektom od crnčenja u isušenoj kaljuži 'krivog dijela Hrvatske'. Valjda su se vodili onom starom: 'Imali su more i izgubili ga, ko ih sad jebe'. E pa jebu ih i političari i priroda podjednakom silom. Kome treba poljoprivrednik kada možeš kupit sve fino uvezeno i zapakirano u celofan. A glede ovih predgrađa, prigrađa ili zaseoka koji stradavaju, ni to nam ne treba jer ima vazda dovoljno ljudi u velikim gradovima za izabrat par zastupnika u Bruxelles. Čemu trošit neke male pare i radit ljeti na prevenciji nekakvih fiktivnih šteta koje je nemoguće predvidjeti (tko bi rekao da će obilne kiše izbaciti rijeke iz korita kao što rade od nastanka rijeka i korita) kada se možete zavaliti ispod suncobrana sa znanjem kako će uvijek biti budala u uniformama vatrogasaca ili vojske koji će sa vodom do grla po cijele noći ginit za spasit tamo neke ljude i njihove kuće. Biti će i nekakvih milionskih šteta koje će sanirat porezni obveznici ili ćemo jednostavno poslat sve oštećene u tri porodiljne rupe i sve pripisati gnjevu Jahvea zbog dopuštanja Raspudiću da preuzme vođenje par epizoda 'Petog dana' od Mime. Da smo slušali gospodina Keljka Rotkvicu u emisiji 'Na vrat na nos' ne bi sada uživali u kadrovima TV reportera u konfekcijskim gumenim čizmama kako nam se zabrinuto javljaju iz prvog i posljednjeg hita grupe Adastra. I nikako ne bi mogli uživati u paralelnim kadrovima čelnika 'Hrvatskih voda' koji svoje izjave daju barem stotinjak metara udaljeni od H2Opsade, da bi im konfekcijske cipelice ostale neumrljane. A jadan gospodin Mrkvica Jagodić iz emisije 'Glavom od zid' sigurno sjedi na kauču uz suprugu Endiviju, kćerku Tikvicu i sina Graška (iz prijašnjeg braka) i rida suze dostojne zečjih nasipa. Pa za njega zapjevajmo onu od Prljavaca koja sadrži maestralni stih: 'Vodama vode vode me'. Nemam pojma što to znači ali barem djeluje logičnije od politike vječite cikličke sanacije. Jedino ne znam mogu li se pare oprati u bujici? To su već opasne vode za istraživanje. Idem napravit preventivni zečji nasip na jeziku.
ponedjeljak, 03.02.2014.
GLEDE I UNATOČ
Kako vrijeme nemilice valja našu malu državu sve više razmišljam o smislenosti postojećeg političkog sistema. Ne brinite, ovo nije poziv na ustanak ili kondenzaciju pahuljica. Postoji već previše kauč-revolucionara pa ne želim priključenje dotičnoj kasti. Radije ću malo, zavaljen u svoju udobnu švedsku fotelju, kontemplirati o semantici i 'ki bi da bi' scenarijima. Ukratko, sad ću malo seruckat. Čini mi se kako je SDP izgubio svako moralno i 'Klaićevsko' pravo za korištenje slova S u svom akronimu. Ne znam točno koji su prioriteti vladajuće stranke, al' uistinu ne mogu pronaći ništa socijalnog u njima. Slovo D mogu slobodno zadržati, jer je sam pojam demokracije dovoljno fleksibilan da ga je teško ikome oduzeti. Za slovo P im čak dajem pohvale, jer ne valja bježati od prošlosti. Ko prizna, pola mu se prašta. Glede HDZ-a, semantika također traži neke revizije. Slovo D je u njihovom slučaju na još tanjem ledu negoli kod SDP-a, ali opet ne osjećam potrebu za njegovim uklanjanjem. Slovo H su odavno izgubili, osim ako se ono odnosi na neki drugi pojam od službenog. Ne morate se puno potruditi za smisliti barem dvije – tri prikladnije riječi koje počinju sa H, koje bi vividnije opisale djelovanje ove zajednice. Evo nam slova Z koje je izgubilo svoje mjesto u dotičnom akronimu nakon smrti velikog vođe. Uostalom, znatno bi više cijenio ovu stranku da je, poput svojih pinkicu ljevijih kolega, također priznala povijest i zadržala prikladno slovo P. Gdje nas ovo sve ostavlja? Pa nakon moje revizije imamo dvije vodeće stranke sa jedva dva preživjela slova. Možda bi bilo idealno kada bi se ujedinile, dodale jedno ekstra slovo, te stvorile najjaču stranku u državi – PDV. Što bi značio ovaj akronim? Dajte si mašti na volju. Partija domovinskih varalica, propast demokratskih vrijednosti, prodaja dužničkih valuta, pišanje duž vjetra... Ipak i tom unifikacijom bi nam ostalo još nekih stotinu i pedeset stranki, razasutih ko nekompatibilne Lego kockice po tepihu dječje sobe. Valjlo bi i njih nekako organizirati. Pa bi mogli prvo uzeti političke dame i na jednu stranu okupiti Mirelu i Vesnu u nekakvu ultra liberalno-ekološku stranku za očuvanje Velebitske degenije, rode Malene i Mime Simić, dok bi sa druge strane spektra Ruža i Željka čuvale ravnicu, crkvenu imovinu i društvene vrijednosti minulih stoljeća. Jadnu Jacu bi morali baciti između ove dvije grupacije da sama, kao neodabrano dijete na graničaru, izabere ekipu. Istovremeno bi okupili muževne patrijarhe, te bi Radimir i Milan pokrenuli jednu pobožnu ali građansku, korporativnu ali čovjekoljubnu, stranku centra u kojoj bi im se pridružili pokajani Ivo i Nadan nakon odsluženja svog duga prema društvu i pronalaska Isusa u jutarnjim zrakama sunca koje se probija u ćeliju. Sve preostale marginalce bi jednostavno zaposlili u nekoj cvjećarnici, prikladno nazvanoj TNT – 'tako nam treba'. Kada bi se moja revizija prihvatila barem bi imali nešto jasniju sliku društva i opcija pri glasanju. Istina, još uvijek bi to bile iste face i slične sudbine, ali barem bi dobili privid jasnoće pri izboru. A situacija je takva da bi i privid nekakvog razuma i reda bio poželjno poboljšanje. Kako sada stvari stoje, mogu se samo dublje zavaliti u svoju fotelju i duboko uzdahnuti. Barem je zrak još uvijek besplatan i dostupan svima. Barem za sada. Ki bi da bi.
