ponedjeljak, 11.11.2013.

A VITAR PUŠE

Nakon što su blogeri, kolumnisti i profesionalni komentatori odradili još jednu turu debatiranja i semantičke gimnastike oko 'obiteljskog' referenduma koji nam je ante portas, slušamo vijesti o pripremi novog 'jezičnog' referenduma te šuškanja o referendumu o prijevremenim izborima. Čini se kako je naš 'latinički' narod konačno otkrio novu igračku – izravnu demokraciju. Poludili svi za ovim divnim 'novim' sustavom i krenili tražit sve i svašta svedeno na dvije opcije na komadu listića. Zaboravili pritom kako u našoj bliskoj prošlosti ne samo da je Vlada razmišljala uvalit nas u Europsku Uniju bez referenduma, već smo tom 'zaobilaznicom' uvaljeni u NATO, potpisali sramotni ugovor sa Vatikanom, obavili privatizaciju, prodali preostale državne tvrtke i pripremamo se na prodaju svega osim zraka. Zrak ćemo sačuvati da nam iduće generacije imaju što prodat 'kad zagusti' ili točnije kada dođu na isplatu robovlasničke kamate koje će MMF kad tad izazvati. Ali jebeš sve to kada konačno imamo izravnu demokraciju za riješiti sva goruća pitanja od meganacionalnog interesa, počevši naravno s pederima.

Vrtim u glavi jedan stari film u kojemu je Peter Cook glumio prevaranta koji se dočepao položaja premijera Velike Britanije te omogućio ljudima izravno sudjelovanje u vlasti. Pa im je za svaku odluku Vlade slao referendumsko pitanje. Na početku je vladalo oduševljenje al' kad su jadni ljudi morali provoditi dane sa hrpama papirologije, poradi obnove svakog mosta i ćišćenja javnih parkova, dosadilo im i da bi se riješili tih novih obaveza ponudili su Cooku titulu kralja i imperatora uz sve ovlasti. Naravno da satira uvijek ode u groteskne ekstreme pojedinog problema, ali Hrvati nisu baš poznati po umjerenosti. Čemu služi reprezentativna demokracija, uza sve nebeske plaće i mirovine, 'pimpane' Audije i uhljebljenu rodbinu, ako ćemo svu odgovornost i odlučivanje preuzeti sami. Istina je kako su nestali oni stari ideali o političkoj eliti, odnosno svojevrstnom 'vijeću staraca' koje bi vladalo za dobrobit sviju. Nemamo više niti kadrove za takav sustav, Supek i Gotovac su likovi iz prošlosti a moralna vertikala je pojam pred izumiranjem. Nije samo politika ta koja je ostala bez svojih 'sivih eminencija'. Književnost, glazba, film, novinarstvo i sport ostaju na ramenima upitnih starješina.

Iako nema te fiktivne elite koja 'zna što je najbolje za nas' ne znači da mi znamo što je najbolje za našu državu. Gotovo na svakim izborima nagradimo slične spodobe pa onda plačemo za novim izborima gdje ćemo vratiti one prethodne. Bili smo nezadovoljan i potlačen narod u monarhijama, komunizmu, teokraciji, jednostranačju, dvostranačju a sada i u stočestredettrostranačju! Occamova oštrica nam kaže kako smo vjerojatno jednostavno nezadovoljni bez obzira na sustav. Alternativa bi bila da smo ne samo glupi ko ovce, već gluplji. A možda stvarno i jesmo glupi, a tu ne mislim samo na one sa čijim se svjetonazorom ne slažem ili čije ideje i postupci mi se čine primitivnim. Tu mislim i na sebe. Više sam vremena potrošio pišući o 'antiguznom' referendumu nego li na traženje stalnog posla. Dok ja plačem zbog neke apstraktne socijalne empatije, drugi plažu prema vrhu. Tko je ovdje lud?

Što je uopće bila poanta ovoga teksta? Mislim da je negdje na razini misli kako referendum nije hir, nije novi okus Coca Cole, nije novi ljetni hit, nije novi intelektualni film za raspravu, nije novi bedž za vestu hipstera aktivista i nije nova igračka za adolescente u menopauzi. Izravna demokracija je i oruđe i oružje koje se treba sačuvati za istinske prioritete društva kao cjeline. Jeftine manipulacije, huškanje najnižih strasti, podbadanje žara netolerancije i prodavanje muda za bubrege spadaju u jedan drugi proces demokratske države – predizbornu kampanju. Tada možemo lijepo izabrati SVOJE zbog NAŠIH vrijednosti i nakon njihove pobjede se mirno zavaliti u fotelju gledajući kako NAŠE postaje samo NJIHOVO te kako su i NAŠI i VAŠI uvijek i isključivo samo SVOJI. A vitar puše...

Šeraj na Fejs • Replike i ispravci netočnih navoda (6)