utorak, 26.11.2013.

MRŽNJA ZA SVE




Mržnja za sve, mržnja za sve
Nek samo mržnja nastaje
Nestaje nade u bolje dane
Kreni i sruši pedere

Budi čovjek loše volje
Želi svakom sve najgore
Nek ti mržnja mjera bude
Za sve ljude, za sve ljude

Svima nama mržnja treba
Treba kao milost s neba
Budi čovjek loše volje
Želi svakom sve najgore

Ej, ljudi moji, tako silne tuge
Poslušajte što vam govorim
Ej, ko ne ljubi i ne čuva druge
Božjeg lica neće vidjeti

Sude li
Dušmani koje ljube
Al' ne znaju
Da je istina voda duboka

Mi smo narod jedan
Podjednako vrijedan
Bez gadosti gladan
Bez nasilja žedan

Ne pitaj mene
Meni sada srce vene
Za koga da se trudim
Premalo dobrih ljudi

Za dom, za dom
Čekić iz toka braćo
Nek Srbin zna
Kak' pišemo mi

Za latinicu mrijeti kolika slast
Navali na tablu, ona mora past

Povratiti ću, moram reći
Tu je moj dom
Gasne sunce, plače nebo

Tabori se bude
Samo mržnja osvaja
Razum nije sa nama

Moja domovina, moja domovina
Ima korupcije i mita
Ima kompleks druga Tita
Moja zemlja Hrvatska

Moja domovina, moja domovina
U ime jeftinih parola
Postala je noćna mora
Moja zemlja Hrvatska


nedjelja, 17.11.2013.

SCHADENFREUDE




Schadenfreude je izraz kojim se naziva užitak u tuđoj nesreći. Na spektru ‘društvenih emocija’ on se smjestio gotovo na čistoj suprotnosti od empatije. Što je osoba koja je zapala u neprilike na višem položaju u društvu, time se stupanj užitka u njihovom padu i mukama povećava. Ovo neće biti znanstveni tekst pa me ispričajte što neću navoditi fusnote za svaku od idućih tvrdnji, ali raznim istraživanjima ovog fenomena se došlo do postavki kako su mu skloniji ljudi sa manjim stupnjem samopouzdanja te kako je posebno izražen kod muškaraca zaluđenih ‘svojim’ nogometnim klubom (to mogu iz prve ruke potvrditi samo gledajući nevjerojatnu količinu užitka kod ‘mojih’ navijača Liverpoola na Twitteru povodom Unitedovog lošeg starta sezone). Neka istraživanja otvaraju mogućnost da doslovno imamo fiziološku rekciju u mozgu kojom se luči enzim koji nam stvara osjećaj ugode pri tuđoj nesreći. Ovdje se ne radi o psihopatama ili sociopatima, već ‘običnoj čeljadi’ koja uživa u tuđim mukama u visokoj rezoluciji, svojevrstnoj ‘Pasiji’ u real timeu.

Razmislite koliko ste se razveselili kada ste u lisicama vidjeli redom Sanadera, Čačića pa Vidoševića. Naravno da imamo izliku za užitak u njihovim mukama, bili su moćni, arogantni i sumnjali smo kako rade svakakve stvari iza naših leđa. Ali opet su, svaki na svoj način, bili slavljeni od velikog broja ljudi. Poklanjali smo im i mandate i povjerenje i hvalospjeve, ali čim smo vidjeli kako im je trajekcija skrenuta prema dolje krenuli smo se naslađivati. Stara Hollywoodska floskula jeste kako je jedino što publika voli više od rođenja zvijezde njezin pad, ali ipak dajmo malo ‘kredita’ današnjoj publici koja najviše od svega voli uskrsnuće zvijezde, iliti comeback, pa to ostavlja nadu u prisutnost ljudskosti kod današnjih masa. Mada bi i tu zasigurno neki psiholog ili sociolog objasnio kako se radi o projekcijama te kako je svaki povratak zaboravljene zvijezde sa margine zapravo poruka svima nama kako nikada nije prekasno i možda se još stignemo izvući iz vlastitih govana.

Schadenfreude nam nudi i zanimljivu mogućnost pred ‘sudbinskim’ ogledom sa Islandom. Naime ako pobijedimo i plasiramo se na SP u Brazilu, patriotizam će se probuditi (kao i prodavači jeftinih HD televizora) i dogoditi će se mali trenutak kolektivnog olakšanja i euforije, uz rođenje nove zvijezde u liku Nike Kovača (čovjeka koji se toliko srčano borio u našem dresu da sam mu bez problema ‘oprostio’ onu cijelu priču oko ‘njegovog brata također’). Ali ako nas Thorova djeca pobijede (isprike ako miješam skandinavsku mitologiju, možda je njihovo vrhovno božanstvo Björk) opet ćemo osijećati ugodu. Jer će Šuker doživjeti neuspjeh, Modrić i Mandžukić će propustiti SP a HNS će ostati bez brojnih milijuna eura…



Postoji opravdano veselje u padu drugoga. Svi želimo vidjeti one koji su nam pokrali državu iza rešetaka umjesto u skupocjenim vilama. Ali razmislite katkada čemu se točno veselite. Mnogi od nas čekaju trenutak pada Maminja, našeg vrhovnog celebrity-milijunaša, ali kakvom se padu nadamo? Ako završi iza rešetaka zbog neke glupe i primitivne izjave, razlog vašeg veselja jedino može biti Schadenfreude. Jedini istinski razlog za ushit u njegovoj nevolji bi bio kada bi mu stvarno dokazali sve malverzacije o kojima šuškamo već više od desetljeća. Kada velikanu započnu padati ne bi se trebali veseliti njihovoj osobnj muci već činjenici kako pravna država pokazuje znakove života. Ali u našu obranu, ako ćemo čekati istinsku pravnu državu neće nam život bit pretjerano vesel. Srećom imamo Schadenfreude!


četvrtak, 14.11.2013.

JED JE JED, A RED JE RED




Znate li koja je ključna razlika između čovjeka i životinje? Sada mogu krenuti recikažno-aktivističkim putem pa citirat Stephena Frya koji kaže kako postoji 480 vrsta životinja koje prakticiraju homoseksualne odnose ali samo čovjek prakticira homofobiju. Ne, ovo nije taj tekst. Razlika o kojoj želim pisati je ona civilizacijska koja nam omogućava da podvučemo crtu ispod koje nećemo ići, da kontroliramo svoje instinkte i emocije i da kažemo DOSTA!

Gledam na Facebooku peticiju za tužbu Željke Markić zbog vrijeđanja samohranih roditelja, kliknem na nju i već ima preko 15 000 lajkova. Ispričavam se ali od idućeg retka prestajem biti pristojan. Koji je vama ljudi kurac? Jeste li sposobni na ozbiljnu situaciju odgovoriti kao zrele osobe? Ako je jedna strana odlučila devaluirati instituciju referenduma, zahvaljujući gluposti Sabora koji je pokrivajući svoje dupe za EU to omogućio, jel' vaš najbolji odgovor krenit još niže i devaluirati razloge za sudske procese. I ne želim sad čitat komentare kako nam je 'sudstvo jad jadova' i kako se 'to ne može niže spustit nego što jeste'. Može. UVIJEK MOŽE GORE! Ako ćemo počet TUŽITI ljude jer su nekoga UVRIJEDILI onda se svi skupa možemo poslat u tri pičke lijepe. Jer u tome trenutku svaki dijalog prestaje i sloboda govora umire. Zamislite na trenutak da taj pomodni kretenizam stvarno bude realiziran (što gotovo sigurno nije nikome cilj, već vjerojatno tek sakupljanje dovoljno lajkova da ih neki portal primijeti). U tom trenutku bi bio postavljen presedan za tužbu svakoga tko se osjetio povrijeđenim tuđom izjavom. Onda bi prvo dotična gospođa mogla tužiti i mene i sve druge blogere, kolumniste i novinare koji su je nekom svojom izjavom ili komentarom povrijedili (dakle ne klevetali, ne zlostavljali već povrijedili njene osjećaje). Nakon Hunger Games / Battle Royale desetljeća međusobnih tužbi koje bi uslijedile (gdje bi mene gotovo sigurno dotukla Katolička Crkva zbog brojnih heretičkih tekstova) onih par tuceta ljudi koji su preživjeli bi morali zasnovati društvo na javnom diskursu političke korektnosti gadljivijoj od one koja vlada u nekim prekomorskim zemljama. U takvoj atmosferi bi svatko zapravo zvučao isto jer bi se izjave morale brižno pripremati i provjeravati, da se slučajno nekoga ne uvrijedi.

Pretjerujem? Naravno da pretjerujem, ali iz čiste frustracije što idiotizam počinjem vidjeti i na strani ovog sukoba za koju sam smatrao kako je 'strana razuma'. Opet će mi netko reć kako se ovdje radi o borbi za jako važno pitanje ljudskih prava, pače pravom malom građanskom ratu, te se trebaju sva oružja upotrijebiti... Ali zašto mi moramo sve riješavati ratom? Sekundu kad smo podijeljeni u tabor ZA i tabor PROTIV smo svi kolektivno poraženi. Spinaju nas sa obe strane dok nam se glave toliko ne zavrte da nećemo više znat ni tko smo ni gdje idemo. Ne moramo se i nećemo se slagati, oko ovog i brojnih drugih pitanja. Ali pokušajmo barem razgovarat kao ljudska bića a ne se gađat izmetom kao čimpanze. I nije izlika da možeš spuštat kriterije ako to radi 'druga strana', ako se protiv primitivizma ideš borit time da i sam postaješ primitivac, čak i da 'pobijediš' opet su pobijedili primitivci primitivnim metodama. Kako je ono glasila prekodunavska parola? Ko nas, bre, zavadi? Joj, tek sad otvaram konzervu govana... Dosta. Stvarno je dosta.



ponedjeljak, 11.11.2013.

A VITAR PUŠE




Nakon što su blogeri, kolumnisti i profesionalni komentatori odradili još jednu turu debatiranja i semantičke gimnastike oko 'obiteljskog' referenduma koji nam je ante portas, slušamo vijesti o pripremi novog 'jezičnog' referenduma te šuškanja o referendumu o prijevremenim izborima. Čini se kako je naš 'latinički' narod konačno otkrio novu igračku – izravnu demokraciju. Poludili svi za ovim divnim 'novim' sustavom i krenili tražit sve i svašta svedeno na dvije opcije na komadu listića. Zaboravili pritom kako u našoj bliskoj prošlosti ne samo da je Vlada razmišljala uvalit nas u Europsku Uniju bez referenduma, već smo tom 'zaobilaznicom' uvaljeni u NATO, potpisali sramotni ugovor sa Vatikanom, obavili privatizaciju, prodali preostale državne tvrtke i pripremamo se na prodaju svega osim zraka. Zrak ćemo sačuvati da nam iduće generacije imaju što prodat 'kad zagusti' ili točnije kada dođu na isplatu robovlasničke kamate koje će MMF kad tad izazvati. Ali jebeš sve to kada konačno imamo izravnu demokraciju za riješiti sva goruća pitanja od meganacionalnog interesa, počevši naravno s pederima.

Vrtim u glavi jedan stari film u kojemu je Peter Cook glumio prevaranta koji se dočepao položaja premijera Velike Britanije te omogućio ljudima izravno sudjelovanje u vlasti. Pa im je za svaku odluku Vlade slao referendumsko pitanje. Na početku je vladalo oduševljenje al' kad su jadni ljudi morali provoditi dane sa hrpama papirologije, poradi obnove svakog mosta i ćišćenja javnih parkova, dosadilo im i da bi se riješili tih novih obaveza ponudili su Cooku titulu kralja i imperatora uz sve ovlasti. Naravno da satira uvijek ode u groteskne ekstreme pojedinog problema, ali Hrvati nisu baš poznati po umjerenosti. Čemu služi reprezentativna demokracija, uza sve nebeske plaće i mirovine, 'pimpane' Audije i uhljebljenu rodbinu, ako ćemo svu odgovornost i odlučivanje preuzeti sami. Istina je kako su nestali oni stari ideali o političkoj eliti, odnosno svojevrstnom 'vijeću staraca' koje bi vladalo za dobrobit sviju. Nemamo više niti kadrove za takav sustav, Supek i Gotovac su likovi iz prošlosti a moralna vertikala je pojam pred izumiranjem. Nije samo politika ta koja je ostala bez svojih 'sivih eminencija'. Književnost, glazba, film, novinarstvo i sport ostaju na ramenima upitnih starješina.

Iako nema te fiktivne elite koja 'zna što je najbolje za nas' ne znači da mi znamo što je najbolje za našu državu. Gotovo na svakim izborima nagradimo slične spodobe pa onda plačemo za novim izborima gdje ćemo vratiti one prethodne. Bili smo nezadovoljan i potlačen narod u monarhijama, komunizmu, teokraciji, jednostranačju, dvostranačju a sada i u stočestredettrostranačju! Occamova oštrica nam kaže kako smo vjerojatno jednostavno nezadovoljni bez obzira na sustav. Alternativa bi bila da smo ne samo glupi ko ovce, već gluplji. A možda stvarno i jesmo glupi, a tu ne mislim samo na one sa čijim se svjetonazorom ne slažem ili čije ideje i postupci mi se čine primitivnim. Tu mislim i na sebe. Više sam vremena potrošio pišući o 'antiguznom' referendumu nego li na traženje stalnog posla. Dok ja plačem zbog neke apstraktne socijalne empatije, drugi plažu prema vrhu. Tko je ovdje lud?

Što je uopće bila poanta ovoga teksta? Mislim da je negdje na razini misli kako referendum nije hir, nije novi okus Coca Cole, nije novi ljetni hit, nije novi intelektualni film za raspravu, nije novi bedž za vestu hipstera aktivista i nije nova igračka za adolescente u menopauzi. Izravna demokracija je i oruđe i oružje koje se treba sačuvati za istinske prioritete društva kao cjeline. Jeftine manipulacije, huškanje najnižih strasti, podbadanje žara netolerancije i prodavanje muda za bubrege spadaju u jedan drugi proces demokratske države – predizbornu kampanju. Tada možemo lijepo izabrati SVOJE zbog NAŠIH vrijednosti i nakon njihove pobjede se mirno zavaliti u fotelju gledajući kako NAŠE postaje samo NJIHOVO te kako su i NAŠI i VAŠI uvijek i isključivo samo SVOJI. A vitar puše...


utorak, 05.11.2013.

KAMENUJTE SE NARODI




U američkoj saveznoj državi Massachusetts prije deset godina je jedna politička tema prerasla u problem nacionalne podjele. U doba ekonomske nesigurnosti, fobije nad terorizmom i stvaranja nezapamćenog deficita zbog započimanja drugog rata na Bliskom istoku, uistinu čudna tema je isplivala u prvi plan. Definicija pojma braka u Ustavnom sudu države Massachussets, inače trećoj saveznoj državi po postotku izjašnjenih katolika (44%). Crkva je pokrenula javni dijalog o nužnosti čuvanja svetosti institucije braka i njeni vrhovnici su davali intervjue u kojima su citirali odabrane pasuse iz Levićana, o moralnoj devijantnosti homoseksualaca, te izražavali strah za dobrobit i odgoj djece u možebitnim homoseksualnim zajednicama. Američka populacija se ubrzo podijelila u dva klana, međusobno se napadajući i prepirući oko, razumnom čovjeku smješne, dvojbe jesu li ljudska prava važnija od definicije jedne riječi. Ali rijetki su se usudili spomenuti jedan jako zanimljivi detalj vezan za 'epicentar' ove teme. Naime samo godinu dana ranije je Boston Globe objavio niz članaka o pedofilskom skandalu u Katoličkoj crkvi, centriran upravo oko svećenika iz Massachusettsa, za koji je nagrađen Pulitzerovom nagradom za javnu službu. U proteklih 60 godina, samo u SAD-u, je Katolička crkva isplatila preko dvije milijarde dolara sudskih kompenzacija za više od sto tisuća žrtava zlostavljanja. A Vatikan je optužio medije za 'zlostavljanje Crkve' te odbio kazniti optužene klerike te prikladno kaznio one istinski časne koji su ih prijavili. A većina zlostavljanja se događala upravo u školama i domovima za nezbrinutu djecu pod patronatom Crkve. Ipak njihovim pobornicima nije bilo ironije u činjenici kako jedna propedofilska organizacija pokušava spriječiti homoseksualne parove da usvajaju nezbrinutu djecu. Jer ipak je u pitanju bila 'tradicija kršćanskog braka'!

Što je zapravo tradicionalni kršćanski brak? Pa pošto se pobornici ovog pojma služe Levićanima, onda ću se i ja poslužiti Starim zavjetom. Dakle po tadašnjoj definiciji brak je zajednica jednog muškarca i (barem ali ne nužno) jedne žene, koju muž otkupi od njenog oca, u kojemu ne postoji mogućnost razvoda te u kojemu se nevjernost kažnjava javnim kamenovanjem. A pritom valja pripaziti i da ne 'zgriješite bludno' u samim mislima. Ne znam koliko bi Hrvata bilo sretno da se ovakva definicija unese u Ustav RH. Samo računajući ljude za koje znam 'iz prve ruke' kakve su im 'rekreacijske navike van ognjišta', prilično sam siguran da bi svaki dan mogao ispijati kave gledajući brojna kamenovanja na trgovima diljem Lijepe naše. A pošto su Levićani najomiljenije oružje homofoba (jer je Isus toliko vremena potrošio liječeći bolesne, hraneći gladne i spašavajući griješne da nije stigao uopće doći do teme homoseksualnosti), onda bih vas podsjetio kako su Levićani treća knjiga izvorne židovske Biblije, temelj Judaizma, osnova Židovskog zakona te najznačajnija knjiga Tore. U njoj se strogo osuđuje brijanje, jedenje plodova mora, prodaja zemlje, miješanje tekstila u odjeći te još oko pet tuceta radnji koje su postale dio naše svakodnevnice, ali nitko ne protestira ispred brijačnica niti traži rušenje metalnih kipova bivšeg predsjednika, citirajući prikladne pasuse iz Levićana. Zašto zanemarujemo sve te svete naputke? Pa tradicija se mijenja, društvo sazrijeva i shvaća kako neki običaji pustinjskih nomada nemaju svoje mjesto u XXI. stoljeću. Osim ako se vi sa njima slažete! Onda i samo onda postaju 'Riječ Božja' kojoj je mjesto u Ustavu.

A glede velebne Amerike, često me prijatelji pitaju zašto gubim vrijeme prateći njihovu politiku. Odgovaram kako je pratim da saznam što će se kod nas dogoditi u budućnosti. Danas bih volio da sam samo trošio vrijeme... Jer nije se američka Crkva samo borila (i još se bori) za 'svetost braka', oni su svoje nišane još efikasnije okrenuli prema školstvu. I onda su prvo napali 'zdravstveni odgoj' inzistirajući kako treba postojati zakonski okvir prema kojima osobna uvjerenja roditelja moraju igrati ulogu pri sastavljanju kurikuluma (slobodno me zaustavite kada vam nešto zazvuči poznato). A nakon što su u pojedinim saveznim državama uspješno suzbili 'nemoralno učenje o piši i piki', nakrcali su školske odbore s istomišljenicima roditeljima te krenuli haračiti po biologiji a kasnije i ostalim znanostima. Evoluciju je počeo mijenjati 'Inteligentni dizajn' (svakome sa iole preživjelim znanjem biologije i logike je odmah jasno kako se radi o šarlatanizmu), te su izjednačene znanstvene vrijednosti životnog djela jednog od najgenijalnijih znanstvenika ljudskog roda i teorije o biološkom razvoju bića koju je osmislio jedan profesor prava. Edukacija je dovedena na tu razinu da je danas broj Amerikanaca koji vjeruje u evoluciju približno ravan broju onih koji vjeruju u uklete kuće, oko 40%, te tek nešto viši od broja koji vjeruje u NLO-e. A čak dvostruko više ih vjeruje u anđele.

Nekada sam se tješio kako su naši vjernici ipak miljama ispred onih američkih. Jer ovdje se ipak uči biologija, djeca ne misle da su ljudi i dinosauri živjeli zajedno te nemamo masovna organiziranja ljudi koji očekuju smak svijeta u skoroj budućnosti. Također sam se tješio kako se Hrvati ipak deklariraju kao katolici a ne kršćani, pa pretpostavljao da ih inspirira ljubav i tolerancija Isusa Krista a ne dogodovštine pustinjskih šetača iz doba gnjevnoga Yahwea. Ne mislim danas kako su svi naši vjernici iznenada postali glupi, dapače čvrsto vjerujem kako su među njima i educirani i inteligentni i tolerantni ljudi. Ali je problem u tome što taj magični broj od 86,28% izjašnjenih katolika netko koristi kako bi u ime sviju vas citirao gnjevnoga boga Izraelita. Što ti isti ljudi svećenika koji se bori protiv rastrošnosti i pozlaćenosti Crkve i propagira skromnost, ljubav i toleranciju zovu komunistom i jugonostalgičarom (čisto za usporedbu, bez megalomanskih insinuacija, pastora Martina Luthera Kinga su kolege iz Crkve nazivali komunistom i doduše istinito tvrdili da im poštivanje kršćanske tradicije i Biblije onemogućava prihvaćanje jednakosti crnaca). Problem jest što je za sačuvanje definicije jedne riječi sakupljeno ne samo pola milijuna potpisa, već i oko 15 milijuna kuna u donacijama. A ako tome pridodamo 47 milijuna koliko bi koštao referendum, dolazimo do brojke od preko 60 milijuna. Koliko nezbrinute djece se moglo školovati, koliko zlostavljanih samohranih majki uzdržavati, koliko gladnih nahraniti s tim novcem? On je 'U ime obitelji' isključivo uložen u semantiku i zadrtost. Nijedna heteroseksualna osoba neće izgubiti baš nijedno pravo ako se homoseksualcima dozvoli brak u ovoj državi. I dalje će se samo heteroseksualni katolici moći ženiti u Crkvi i dalje će heteroseksualci morati napuštati djecu da bi domovi mogli opskrbiti željne usvajače. Uistinu kod nas postoji jedna 'manjina koja siluje većinu'. To su naše vladajuće kaste, baš kao u feudalno doba, gospodari i klergija. Ubiru nam harač i uništavaju svaki aspekt države dok se mi svađamo oko definicija riječi. Moramo se konačno probuditi i suočiti se s istinskim sranjem naše situacije. Jer, koliko god neugodna i žalosna ona bila, samo će nas istina spasiti!

< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Ovaj blog se u jedno romantičnije doba zvao 'Gdje pingvini lete' ali bojim se kako je vrijeme nježnosti iza nas...

Josip Vujčić

josip.vujcic@gmail.com








Creative Commons License


FILMOTEKA: