ponedjeljak, 28.10.2013.

PRODAVANJE MAGLE

Moramo učiniti sve moguće da omogućimo stranom kapitalu bezbolni upliv u naše vode! Uništimo prava radnika, raspustimo sindikate, koncesirajmo i privatizirajmo sve što je ostalo u državnom vlasništvu, mijenjajmo zakone, prestanimo subvencionirati kronične bolesnike, oderimo novčanike studentima... Sve će nam se isplatiti jer na kraju ceste od žute cigle čeka blagostanje. Svemogući novčanik koji ispunjava svaku želju. Kapital koji će nahrliti u našu ekonomiju i preplaviti je preko noći, transformirajući Čikolu u Cetinu, Savu u Dunav, Jadran u Pacifik. Brane i lukobrani regulacija i opstrukcija napretku će ležati ispod površine novog vala blagostanja. Novcem ćemo paliti cigarete i brisati dupe, a Gotovac, Šušak, Matoš, Pavelić, Gubec i Radić će se zagrliti i zapjevati uglas onu Džibinu 'Mi smo prvaci, Bog i Hrvati', jer sve ljepote i grozote su se isplatile kada Hrvat može svoj na svome prodat i iznajmit zadnji pedalj svoje države.

Možda sam zatrovat brojnim satima dokumentaraca Adama Curtisa u kojima se jasno ilustrira kako se otvaranjem vrata stranim investitorima započinje kratkotrajna faza prosperiteta koju neminovno slijedi kolaps domaće ekonomije i kvalitete života. Možda sam cinik što na kraju žute ceste slutim lažnog čarobnjaka, svemogućeg Oza koji prodaje image čarobnjaka a u stvarnosti je doslovno prodavač magle. Nije mi jasno kako ljudi ne shvaćaju da netko ne ulaže novac u tuđu državu bez razloga. Za svaki cent koji dođe nešto mora otići natrag. A jedini cilj ulaganja je dobiti veći povrat od uloženog. Kratkovidna razmišljanja o koristi pojedinaca na štetu budućih naraštaja vode u dublju rupu od one u kojoj se nalazimo. Možemo mislit kako nam je ekonomija već na pragu kolapsa i kako efektivno živimo u oligarhiji u kojoj odabrana grupa živi iznad ljudskih i božjih zakona, ali nemojmo niti na trenutak pomisliti kako ne može biti gore. Uvijek može biti gore. Puno, puno gore.

Ali mi nemamo vremena za ozbiljne teme. Što je budućnost našeg društva nasuprot važnom 'RIPanju' svježe preminulih, uz obvezne skandale oko kvalitete i načina izražavanja saučešća. Što je prodaja resursa nasuprot novoj epizodi sapunice o ustavnoj zaštiti jadnih ugroženih i represijom zatučenih heteroseksualnih parova. Koji korupcijski skandal može animirati mase poput krivog natpisa na službenoj ploči. Ne mislim kako se bavimo isključivo 'sočnim trivijalnostima', neki od navedenih problema jesu ozbiljni, ali trebaju postojati prioriteti u društvu. Ne možemo skakati kao mačke čim netko uperi laserski pokazivač u željenom smjeru. Možda je problem u samome identitetu. Čini mi se da patimo od nekog bipolarnog poremećaja društva. Ne želimo više imati onaj unitarizam i osjećaj apsolutnog zajedništva iz dana komunizma, ali također negdje u sebi osjećamo kako nam onaj američki 'every man for himself' (iliti po naški 'pizda ko doda') ekstremni individualizam konzumerizma također ne odgovara. Tako da smo trenutno ni na nebu ni na zemlji. Mislimo da smo u oblacima a zapravo bauljamo kroz maglu. I čekamo investitore da nam prodaju još malo magle. A iz daljine jedva čujno dopire jedan glas – 'Take a walk on the wild side'. Iliti opet po naški – 'Drugom stranom jablane kreni'.

Šeraj na Fejs • Replike i ispravci netočnih navoda (2)