Snovi

Pjesma o strancu
(L. Cohen, prepjev Pike)

Istina, svi muškarci što si znala dijelili su karte

svaki pričajuć' kako s kartama je gotov

Kad ponudila bi mu utočište

Znam takve ljude

Teško je za ruku držat bilo koga

što k nebu tek na predaju je pruža.

Skupljaš jokere što za sobom je ostavio

shvatiš kako ostavio ti je malo

čak niti smijeha

Poput svakog djelitelja čekao je kartu

kartu jaku, kartu pravu

poslije koje dijelit više nikad neće morat

Tek još jedan bješe što mlaki spokoj traži

Još jedan što spokoja pred počinak traži.

I tad, oslonjen na tvoj prozorsku dasku

reć' će jednog dana kako volju si mu

oslabila ljubavlju i toplinom utočišta

I uzet će iz novčanika

vlaka stari vozni red i reći

Rekoh ti kad dođoh da sam stranac

Rekoh ti čim dođoh da sam stranac

A sada opet novi stranac moli da ne gledaš mu snove

ko da trag su tek što ostavi ga netko drugi

Njega vidjela si već i prije

zlatnom rukom kako karte dijeli,

rukom što sad već cijelu izjeda je hrđa

I igru svoju za sklonište je voljan mijenjat

Da, za sklonište je znanu igru voljan mijenjat

Pogled mrzak ti je na još jednog

umornog što karte polaže na stol

ko svetu igru da na žrtvu nosi

I dok snima svojim riječ pred san još traži

za leđima mu put već vidiš

poput cigaretnog dima što za njim se vuče

Put se njegov za njim dalje vuče.

Kažeš mu da uđe, sjedne

no tad okreneš se, sklonište je otvoreno

za njim vrata zatvoriti se neće

Stavi dakle svoju ruku na vrata puta samog

Otvaraju se, nemoj imat straha

Ti si, ljubavi moja, ta što tu je stranac

Ti sad ljubavi si ta što tu je stranac

Znaš, čekao sam, siguran da

srest ćemo se međ našim vlakovima

Kad vrijeme je da opet vlakom krenem

I vjeruj, nikad plan ni ključ ne držah ja u ruci

odgovor što pružio bi na to

ili odgovor na nešto, išta drugo

Dok riječ na riječ on tako niže

ne znaš što je to što sada želi

On govori,

ti ne znaš što još želi.

Daj da nađemo se sutra već

na plaži, podno mosta što

na bezimenoj rijeci nekoj grade

Tad odmah ode sa perona u

toplinu spavaćeg vagona

I shvatiš da tek utočište novo hvali

Shvatiš najzad da on stranac nikad bio nije

Kažeš, dobro, most a možda čak i prije...

...

Skupljaš jokere što za sobom je ostavio

shvatiš kako ostavio ti je malo

čak niti smijeha

Poput svakog djelitelja čekao je kartu

kartu jaku, kartu pravu

poslije koje dijelit više nikad neće morat

Tek još jedan bješe što mlaki spokoj traži

Još jedan što spokoja pred počinak traži.

I tad, nagnut na tvoju prozorsku dasku

reć' će jednog dana kako volju si mu

oslabila ljubavlju i toplinom utočišta

I uzet će iz novčanika

vlaka stari vozni red i reći

Rekoh ti kad dođoh da sam stranac

Rekoh ti čim dođoh da sam stranac

unutarnje uređenje brisanih prostora

nedjelja, 07.02.2016.