pijani mizantrop
22.12.2007., subota
malo baljezganja u 9 ujutro
|
hmmm... mrzim početi pisati post kada već unaprijed znam da neće biti dobar  samo moje sumanuto laprdanje. sad je subota, i tek je jebenih 9 ujutro. to je slučaj dostojan toga da ga ona emisija Istraga rasvijetli -> koji kurac ja radim budan u 9 subotom?! obično se dižem oko pol 1 popodne il tak nešto. hmmm  sad sam upalio radio i on krešti i odjekuje u stanu, a sve to u svrhu da ne čujem izluđujuće hrkanje iz druge prostorije. čudno kako se starci ne trzaju uopće, kako već ne prigovaraju.. neki kreten drapa i razvaljuje s trubom sve u šesnaest na radiju, a ovi se ne miču. da nisu mrtvi? baš jučer mi je neko rekao kao: "e, ti uvijek moraš pretpostaviti da je neko umro ako leži." i to je valjda istina.evo jedna pjesmica, načičkat ću sad ovaj post sa pjesmicama. baš sam nešto u zadnje vrijeme opsjednut w.a.s.p.om  i onak, jučer je faks završio, ou jeeeeeeeeaaaa  a baš se ono koljem s njim, LOL, svaki dan sam na pivama tamo (i na žesticama ak neko časti) i uživam i smijem se ljudima koji se ubijaju od faksa). daj ajde jebote, di ću ja bacat 5 godina svog života da se ubijam u nečemu, ne radeći ništa drugo, da se samo probudim jednog jutra kao ovog recimo nakon tih 5 godina i pitam se: "jebote, koji se kurac dogodio s mojim vremenom? pa ja uopće nisam živio proteklih pet godina." i onda se obično u takvim slučajevima dogodi da se pokupi i neka boleština koja te dokusuri, i baš si napravio dobar posao, bacio 5 godina svog dvadesetpetogodišnjeg života. jedino mi je ovaj zadnji tjedan bio nešto više naporan jer su mi stjesnili sve jebene obaveze. a i živcira me što ću morat pol ovih mutavih praznika provest radno, radeći razne govnarske seminare i učeći. al što se može. bar se zato ne tlačim ne znam kao cijelo to jebeno vrijeme. pička im materina (ili pizda im majka - kako bi rekla ONA   ) , zašto nema više jebenih pjesama od w.a.s.p.a na jebenom radio.blogu??jebote, a od dickinsona 3 pjesme! ma hajd u kurac. a, dobro da ima ova. paše baš ujutro: a jeboti, nije čak ni cijela  inače, ne znam koji kurac. ne znam. sad neki peder priča jako pompozno o tome koji je on kurac radio u nekom kazalištu, kao da me briga.  imam problema u zadnje vrijeme. stalno sam užasno loše raspoložen. ne znam koji kurac, al dođe mi da podivljam. ne mogu više podnosit ništa. sve me izluđuje, a izaći preko dana u grad mi je poput najgoreg horror filma. ne mogu više gledati ta užasna graktava lica uokolo. ne mogu ih slušati. jebo te pas. dođe mi ponekad da otvorim prozor u svojoj sobi i počnem urlati van: "POMOZITE MI MOLIM VAS! POLUDJET ĆU, NE MOGU VIŠE IZDRŽATI OVU UŽASNU PULSIRAJUĆU ATMOSFERU GRADA!" hm. čudno? ne znam. meni je to normalno, da tako gledam na stvgari. jeli to vama čudno? a) da b) ne (ispravan odgovor zaokružiti i poslati na moju adresu skupa s bocom vina). uglavnom, ja imam još samo par ljudi u cijelom gradu uz koje se mogu osjećati dobro. što i nije tako loše. dapače. i to je činjenica, otišo sam ukurac. vjerojatno od alkohola. e, ovo je dobra pjesma! sad sam upravo zabrijao da mi se monitor pokreće i trese  a lik na radiju kao da je natripan i priča o tome što bi bilo kad bi se ljudi plodili kao mačke uglavnom. di smo stali? da, o tome kao više ne mogu podnositi ljude. sve te strahote koje drže u svojem lijevom džepu na jakni.  al za to služe dani kakav je bio jučer. takvi dani me odmah vrate u normalu. dani kada izlazim sa Paulom  . to je ono što mi u biti treba cijelo vrijeme, jel, jer kužim nakon toga da sam odmah normalniji i smireniji - sposoban opet funkcionirati. prekjučer sam konačno poslao 14 svojih pjesmica na neki natječaj, jebemu mater, baš me zanima, makar se ne nadam previše. onaj ko bude na vrhu dobit će pare, tiskat će ga, i imat će jebeni posao u časopisu. nisam ja te sreće. al me svejedno zanima koji ću bit na listi. gra gra jučer smo, nakon incidenta sa rezanjem staklom, u koji ja OVAJ put ČUDOM nisam bio umiješan niti imao ikakve veze s tim  , završili smo Paula i ja kod Davora. bilo je baš fora, al nije mi baš jasno što se dogodilo, naime, nisam se ni snašao bivajući sve pijaniji, a već je davorova kuja od sestre počela vikati na nas i prijetiti nam pa smo se morali pokupiti, rofl Možda smo je trebali Ubiti!  očajnički je pokušavala nametnuti svoj autoritet, al ja sam se samo pijano smijao i iskazivao nepoštovanjedugo se nisam javljao na blog, i stvaaaarno mi se ne da pisati o svim tim luđaštvima koja su se ispodogađala u zadnjih par tjedana; kao što je provaljivanje u neki podrum, padanje niz brda u blato, alkoholičarsko urlikanje u noći, ubijanje niz brdo sa ukradenih sanjki, noga nekog šiptara koja je doletila u moju glavu, moje vrijeđanje invalida koji se grabe za mjesto u tramvaju, itd... nadam se da će i danas biti zabavno ko i jučer (i isto tako se nadam da niko nije završio u kazni jučer, Paula jer je masno kasnila kući brijem, i Davor jer smo mu unjeli kaos i razdor u kuću, LOL) i nadam se da Lovro nije raskrvaren preduboko. eto, to je to. dovoljno za ovo sve zabavnije jutro. MOŽDA napišem nešto i sutra. imam već litru vina u torbi i treba se strpit još samo par sati pa se ide van po još. pa...  |
