Kad bi me pitali dal' ljubav postoji, rekla bih im da je to nešto sveto!!!
Kad bi me pitali koliko mi značiš ti, rekla bih im da je to nešto prokleto!
Kad bi me pitali,koliko te volim, odgovor bi bio odavde do neba!
Što bih učinila da te opet dobijem :"Vjeruj mi ljubavi,sve što treba!!!"
Kad bi me pitali dal' se sijećam naših dana, kako i ne bih kad me na njih podsjeća duboka rana....
Da li pamtim tvoje tamne oči?
To pitanje je suvišno jer živim u samoći!!
A kad bi tebe pitali dal' znaš kako sam ja, ti bi rekao:"Tko je mala ta?!"
Eto-čisto onako malo....nisam je ja napisala da ne bi bilo zabune:-), već....ma duga je to priča(moja "ljubavna)koja prati objašnjenje.......pozdraf
travanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Dođi da vidiš,dođi da se diviš, i poželjet ćeš ovdje da....."hehe.....:-)prosudi sam....
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
govornicka.blog.hr
Ko zna (ah,niko,ništa ne zna.Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju sopet
Možda iste kapi-
I kad prođe vječnost zvjezdanim putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati,čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca će dići-
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Ko zna(ah,niko,niko ništa ne zna.Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
(meni nešto najdraže šta postoji u svjetskoj i hrv.književnosti:-).....)
I budi takva kakva jesi ,ne mijenjaj se za sva blaga. Uvijek nek ti misao resi ona tiha patnja draga, ma koliko bila žena, uvijek više tajna budi .Budi šutnja al iskrena nek te vječno slute ljudi…..
PIŠEM PISMO TINTA MI SE PROLI, DALEKO JE ONAJ KO ME VOLI!!!O MOJ DRAGI KARAMELO MOJA , PITAJ NANU OĆUL BITI TVOJA?!VOLI, VOLI, DALEKO JE KO ME VOLI…..(Tamara Obrovac)
«Nijedan Čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe. Svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zenlje. Smrt svakog Čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu. Nikad ne pitaj kome zvono zvoni – Tebi zvoni!! (E.Hemingway)
JEDNOM MOMKU!(od mene)
Prolazeći kroz ove godine misleći da smo stvoreni jedno za drugo, stvorilo je u meni iluziju :Da si moj princ na bijelom konju!» Imao si prilika biti sa mnom, više nego što će ih vjerojatno itko drugi moći imati, a ti ih nisi znao iskoristiti! A sada…sada sam nova osoba, okrećem novi list života! Ali bez obzira na sve, u meni UVIJEK možeš naći PRIJATELJA!!!
LJUBAV NIJE SREĆA! – Znaš li kad mi reče? LJUBAV- to je rana, i ta rana peče!- LJUBAV BOLI, BOLI KAO ŽIVOT BOLI…(A.G. MATOŠ)
AKO JE LJUBAV GRIJEH- JA SAM VELIKI GREŠNIK!!!
Kada jednom budeš shvatio koliko si mi u životu značio, koliko sam te voljela, koliko me je zbog tebe duša boljela, bit će kasno i valjda će ti biti jasno da će ti život biti kazna teška i da ću za tebe biti nepopravljiva greška…