Bilo je dana kada nisam znala što bih! Nisam znala kako kamo dalje i što sa sobom?! Često nisam nalazila izlaz, te sam sanjala o bijegu od svega, u crni oblak iznad brijega , u zemlju iznad svih oluja , u svijet sna!
No, prije svega, željela sam pobjeći od same sebe jer nisam znala gdje je kraj toj boli?….Bilo je dana kad mi se cijeli svijet rušio pred očima , i tome nikad nije bilo kraja!
Još prije sjećam se , radovale su me sitnice, no s odrastanjem si počmeš postavljati ciljeve, stvarati iluzije o tome kako bi ti to voljela…..,a ciljevi samo tako bez objašnjenja padnu u vodu!
Vjerovala sam ljudima, a ti isti su me ismijali, izigrali….U jednom trenutku mog postojanja život je izgubio smisao….
Onda, nešto se dogodilo, trgnula sam se iz tog «besvjesnog» stanja sa željom, sa ciljem….
Hm, kako ironično , osjećala sam se kao da sam uskrsnula od mrtvih! Na kraju krajeva, ipak je istina kad kažu da čovjek zapravo umire tek kad izgubi smisao života.
Sitnice su mi se opet počele činiti lijepima i uljepšavale su moje svakodnevnice , nasmijavale me….
Počela sam ponovno vjerovati u život, u ljude, postavila sam si JEDAN veoma važan cilj, ali želja je ipak malo više….Shvatila sam da život postaje zanimljiv zbog mogućnosti da ostvariš svoj cilj, san, želje…
Često se i sad znam sjetiti vremena kad sam prolazila i doživljavala one tzv. «crne»faze, no zahvalna sam što u tom trenutku ipak nisam izgubila vlast nad svojim životom i da mi sudbina nije preotela kontrolu nad njim! Postala sam svjesna da je Bog svijetu zapisao put koji svaki čovjek mora slijediti , samo moram čitati što je meni zapisano!!
Znate, ponekad je gotovo nemoguće zaustaviti rijeku života ili joj pak promijeniti tok! No, sve se može kad se hoće!!!
Čula sam da je jednom netko mi tihim, nježnim šapatom dotaknuo uho i rekao: «Nikada ne odustaj od svojih snova i ideala1»
Eto, tada sam se trgnula , tada sam shvatila da je život tek preda mnom i da još puno, puno toga u životu želim doživjeti ,napraviti , osjetiti…..
Možda me je malo strah od nepoznatog , ali tješim samu sebe da mi ne treba biti, jer svatko može osvojiti sve ono što želi i što mu je potrebno!
Ne znam je li znate , ali u rijetkim smo trenucima u životu svjesni da smo okruženi čudesima!
Ja sam to spoznala, uvidjela sam svu tu ljepotu oko sebe ! Uvidjela sam sve te lijepe stvari koje me čine sretnom i olakšavaju put ka tom jednom veoma važnom cilju što sam si ga postavila!
I tad čovjek odjednom spozna: «Da, živ sam!»
Nema ljepše spoznaje od te! Kad bolje razmislim, čak i cvijeće koje raste daleko od svjetlosti, vene, a ja, jedan mali obični čovjek imam priliku birati kada ću gledati izlazak, a kad zalazak izvora života…i sve ostalo postaje nevažno.
Takve stvari ti uljepšaju život! Sreća koju tada osjećaš jasno se ocrtava na tvom licu. Zaključiš kako si zapravo sretan, čak i u svojoj nesreći!
Spoznao si da bit života leži u sitnicama, da se za svaki trenutak života vrijedi boriti, težiti ka svojim ciljevima i idealima, jer si Ti sam dio Nečeg velikog!!!!
(ljudi eto malo sam vas davila – nisam znala šta bi- dosadno mi bješe- pa sam vam otipkala jednu svoju šk. zadaćnicu iz 3.raz….eto!!!….a koliko je uspješna- procijenite sami hehe…)
travanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
"Dođi da vidiš,dođi da se diviš, i poželjet ćeš ovdje da....."hehe.....:-)prosudi sam....
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
govornicka.blog.hr
Ko zna (ah,niko,ništa ne zna.Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju sopet
Možda iste kapi-
I kad prođe vječnost zvjezdanim putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati,čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca će dići-
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
Ko zna(ah,niko,niko ništa ne zna.Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
(meni nešto najdraže šta postoji u svjetskoj i hrv.književnosti:-).....)
I budi takva kakva jesi ,ne mijenjaj se za sva blaga. Uvijek nek ti misao resi ona tiha patnja draga, ma koliko bila žena, uvijek više tajna budi .Budi šutnja al iskrena nek te vječno slute ljudi…..
PIŠEM PISMO TINTA MI SE PROLI, DALEKO JE ONAJ KO ME VOLI!!!O MOJ DRAGI KARAMELO MOJA , PITAJ NANU OĆUL BITI TVOJA?!VOLI, VOLI, DALEKO JE KO ME VOLI…..(Tamara Obrovac)
«Nijedan Čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe. Svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zenlje. Smrt svakog Čovjeka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu. Nikad ne pitaj kome zvono zvoni – Tebi zvoni!! (E.Hemingway)
JEDNOM MOMKU!(od mene)
Prolazeći kroz ove godine misleći da smo stvoreni jedno za drugo, stvorilo je u meni iluziju :Da si moj princ na bijelom konju!» Imao si prilika biti sa mnom, više nego što će ih vjerojatno itko drugi moći imati, a ti ih nisi znao iskoristiti! A sada…sada sam nova osoba, okrećem novi list života! Ali bez obzira na sve, u meni UVIJEK možeš naći PRIJATELJA!!!
LJUBAV NIJE SREĆA! – Znaš li kad mi reče? LJUBAV- to je rana, i ta rana peče!- LJUBAV BOLI, BOLI KAO ŽIVOT BOLI…(A.G. MATOŠ)
AKO JE LJUBAV GRIJEH- JA SAM VELIKI GREŠNIK!!!
Kada jednom budeš shvatio koliko si mi u životu značio, koliko sam te voljela, koliko me je zbog tebe duša boljela, bit će kasno i valjda će ti biti jasno da će ti život biti kazna teška i da ću za tebe biti nepopravljiva greška…