"1952. godine, petodnevna magla nad Londonom uzrokovala je otprilike 4000 smrtnih slučajeva uslijed respiratornih bolesti. Tek kad se više nije moglo disati, britanska je vlada pokrenula "Zakon o čistoći zraka" (Clear Air Act) strogo ograničavajući izbacivanje dima u atmosferu. Takav problem danas zabrinjava većinu svjetskih metropola gdje se pojavio smog." (http://hr.wikipedia.org/wiki/Smog)
Srećom, rekli bi ljudi, ne živimo u 1952., niti u Londonu, a niti u svjetskoj metropoli. Nas takve stvari ne brinu. Kod nas nitko nije umro jer ga je obavio oblak smoga. Pa kod nas smoga niti nema. Sretni smo jer živimo u Bjelovaru, malom gradiću na obroncima Bilogore, u kojem velika većina ljudi živi na svega 2 kilometra od centra grada. U tom gradiću mnogo je zelenila i ritam života je ugodan. Za samo 30 minuta lagodnom šetnjom može se doći u bilo koji dio grada, a za deset minuta vožnje biciklom zdraviji, vedriji, razgibaniji, razbuđeniji možete doći na posao ma gdje god radili. Djeca imaju sreću da su im škole na svega 15 minuta hoda od kuće, a prekrasne zelene aleje starih mudrih stabala rade im društvo. Parkovi na istoku, zapadu, sjeveru i jugu. Nema brjegova, klima je ugodna. Jednom riječju "Grad ugode".
Automobil naš svagdašnji
No da ne bi sve bilo lijepo i krasno, ipak nismo u bajci nego u zbilji, pobrinula se naša evolucija u zadnjih stotinjak godina. Stoga svi znamo da danas živimo u društvo koje je ovisno o mnogo čemu, ponajviše o onome što maloj šačici "uspješnih ljudi" nezasitnih moći i kapitala odgovara. Lijepo su nas odgojili, a mi smo jako poslušni. Tako je i s Bjelovarom. Dobro smo prihvatili nametnuto i ne bunimo se jer tako je normalno. Zašto hodati 30 minuta do posla kada se možemo zatvoriti iza dvotonske skulpture željeza, plastike, elektronike i sve mnogobrojnijih zračnih jastuka (što više zračnih jastuka to ste sigurniji, a poznata je stvar da su oni uvijek đabe, ako nisu oni besplatno onda je akcija od par tisuća eura, pa vam dođe na isto) unutar čije se kompozicije osjećate sigurno. Zamislite, ne morate s nikim komunicirati, a s druge strane, ako vas netko naljuti svojim postupkom u prometu možete mu psovati sve po spisku, a da vas dotični ne čuje. Guba :). Čim sjednete u automobil, popularno nazvana nakupina gore navedena kombinacija različitih materijala, možete upaliti klimu i u trenu Vaš osobni dio javnog prostora je ugodan za boravak. Zašto se voziti biciklom 10 minuta do posla kada nam automobil pruža ovakav komfor? A ako ćemo iskreno bicikl niti nema svoj dio javnog prostora, pa se morate voziti po nogostupu gdje vam pješaci negoduju, ili pak po cesti gdje vam auti trube. Nema između! E da, a s automobilom možete prevesti i djecu do škole. Tako ih rješavate svake brige oko osamostaljivanja, oko socijalizacije, oko stjecanja samopouzdanja, oko rekreiranja. Živjela hipokinezija - televizija, ne zdrava hrana, internet i kompjutorske igrice. I obavezno dijete nakon škole dočekati, zaključati ga na stražnje sjedalo automobila i pravac kući. Tako je najsigurnije.
Komfor ovakvog života ima svoju cijenu, pritom ne mislim na kredit koji je potrebno dignuti ukoliko želite ganjati vlastitog limenog ljubimca po asfaltnim modnim pista, već prvenstveno na cijenu koje će naša djeca plaćati. Automobili svakodnevno sustavno doprinose procesu globalnog zagrijavanja, sustavno uništavaju ozonski omotač, stvaraju nam ozonske rupe.
Prvo pitanje - jel tko ikad vidio iz rashlađenog automobila ozonsku rupu?
Nije. Stoga čemu panika, to je samo priča.
Drugo pitanje - jel tko iza staklene stjenke automobila osjetio ijedan znak globalnog zagrijavanja?
Nije. Opet patka.
Ispušni plinovi iz automobila, prema stručnim istraživanjima, povećavaju rizik oboljenja od raka i astme, utječu na neplodnost kod muškaraca, sitne čestice kroz pluća dopiru do krvi, a dokazana je mogućnost oštećivanja DNK.
Treće pitanje - jel poznajete nekoga kome se to dogodilo?
Ne. Stoga nema brige. Ključ u ruke, pali auto i po kruh do obližnjeg dućana.
Ljudi u crnom s bijelim maskama
Danas u jutarnjim satima kada se budio grad ( čitaj kada se pale automobili) 13najstorica ljudi obuklo se u crnu civilnu odjeću i s bijelim respiratorskim maskama, izašla je na gradske ulice. Podijeljeni u šest parova i pozicionirani na tri najfrekventnija ulaza u staru gradsku jezgru - kvadrat veličine 800x800 metara (inače jedinstveni urbanistički primjerak u Hrvatskoj), tri su para rotirala u krug na križanjima, čekajući zeleno na semaforu, dok su ostala tri para cirkulirala granicama istog tog kvadrata. Tako smo od 06:30 do 08:00 stvorili kontinuiranu prisutnost ljudi u crnom na raskršćima i na granici gradske jezgre koja je u posljednjih nekoliko godina pretvorena u veliko parkiralište, a jedina pješačka zona u gradu u posljednje vrijeme izgubila je svoju funkciju. Vječito prisutni blindirani kombiji ispred Fine, dali su i drugima pravo da se ponekad provoze jedinom nam pješačkom zonom. Da ne govorim o dostavnim vozilima koji se nikada ne pridržavaju propisanih dostavnih termina. Centralni gradski park, jedan od najljepših u Hrvatskoj (prema službenom izboru, a ne prema mojem lokalpatritizmu), zarobljen je u prstenu automobila, a oko kojeg se predvečer skupljaju prdekavi skuter i ultra brzi mega turbo sportski automobili.
Performans, deseta aktivnost projekta AUTOHOLIZAM ove godine, izazvao je željenu reakciju. Mnogo je ljudi zastalo i pitalo "Jel kakva epidemija u gradu?", "Jel zrak zagađen?", "Što se zbiva?", a daleko više je bilo zagonetnih pogleda iza stakala automobila.
1,25 čovjek po automobilu
Performans "Zrak-zRak" uključio je i jedno istraživanje koje je pokazalo da je u provedeno vrijeme u staru gradsku jezgru ušlo 600 ljudi u 480 automobila. Jednostavna računica pokazati će da se u strogi centar grada u jutarnjim satima preveze 1,25 čovjek po automobili. Sramotno. Nadamo se da će uskoro doći vrijeme kada će se građani grada Bjelovara priupitati da li uistinu trebaju staru gradsku jezgru u obliku parkirališta, na kojima će iz parkiranih automobila izaći 1, ponekad 2 čovjeka. Koji vizualno nagrđuju sliku grada, koji zagađuju okoliš i štetno utječu na zdravlje pojedinca i potomstva, stvaraju buku, povećavaju opasnost nemotoriziranim sudionicima u prometu i ...
Četvrto pitanje - koja je pozitivna karakteristika automobila u centru grada? Realno? Hm....
Nadamo se da će građani uskoro prepoznati da pješačko-biciklistička zona u centru grada doprinosi kvaliteti života građana, da smiruje ubrzane kapitalističke tenzije koje ga danas izgrizaju.
Ispred udruga PID zahvaljujem se svim mladim ljudima koji su danas sudjelovali u performansu "Zrak-zRak", te na taj način obilježili Svjetski dan zaštite okoliša.
London here we come!
Ispred udruga PID zahvaljujem se svim mladim ljudima koji su danas sudjelovali u performansu "Zrak-zRak", te na taj način obilježili Svjetski dan zaštite okoliša.
piše. đuro gavran
foto: damir bencek i đuro gavran
