DOMŽALE DINAMO, 1.8.2007.
Shot with
Čim se doznao eventualni protivnik Dinama u 2. pretkolu Lige prvaka – Domžale, odlučili smo putovati na to gostovanje. Ipak je to Slovenija, jako blizu i moglo bi biti zanimljivo. I bi tako. Poklopili se rezultati, Dinamo pobijedio Hazar, Domžale podarile Tirani 2 poraza i to je to. Prva tekma, 1. kolovoza u gostima. Kak su moji na moru, a ja sam doma, tu srijedu probudio sam se u 4h ujutro da zalijem cvijeće, tuširanje na brzaka i ajmo vlakom u Zagreb 6.53h (cijena – 33kn). U Koprivnici presjedam ali imam vremena da skokem do dućana po sendvič (cijena – 8 kuna). Vlak na moje veliko čuđenje dolazi točno u minutu po voznom redu u Zagreb u 9.25h. Kupujemo (2 BBB iz Virovitice - Darko i Nikola i ja) karte do Ljubljane. Ne znam na koju foru ali vrijedi mi HŽ-ov pokaz i popust za mlade iako je put međunarodni (Zagreb – Ljubljana cijena 61kn). Već na kolodvoru dosta policije, al nisu nas ništ gnjavili. U vlaku putuje još neka mlađa ekipa BBB iz Zagreba, ali ne s nama. Coljamo se laganini i dolazimo na granicu. I tam već sitni problemi jer nemamo karte za tekmu (još ne), ali slovenskom cariniku kažemo da ih za nas čuva jedan prijatelj s kojim ćemo se naći tam. Malo je zapela knedla u grlu dok on odlazi s našim dokumentima valjda do svog nadređenog, ali se vraća i ipak nas pušta dalje. I tak se mi dalje vozimo Slovenskom železnicom, cijelim putem uz slikovit krajolik rijeke Save. Stižemo u Ljubljanu oko 12.30h. Brzo se snalazimo, mijenjamo kune za eure (uz popriličnu proviziju) i već u 13.15 smo u prigradskom vlaku za Domžale (1,48 euro). U Domžale stižemo u 13.40h, na kolodvoru nema dočeka policije. Čudno. Pješačimo 10-ak minuta kroz taj gradić od cirka 35 000 stanovnika i dolazimo pred stadion. Mali, ali solidan. Tamo se susrećemo s 2 navijača iz skupine „Ultras Domžale“. Kažu nam da možemo slobodno šetati gradom, ne će nas nitko napadati. Nismo ni očekivali nikakve nerede, ali taj susret je ipak bio svojevrsni pozitivni šok. Fantje nas pozivaju u na piće u svoj klub navijača. Prihvaćamo. Naručuje piće, pa drugo, vrte se runde, ovo, ono, reko ko će to sve platiti. Vele dečki – klub sve plaća. Nemremo vjerovat koji je to doček za nas. Dobri Slovenci! Nije šala, ni oksimorron, ovo su zbilja dobri dečki bili. Dolaze, odlaze, svi piju pomalo i tak prolaze sati. I jedan funkcionar u klubu (predsjednik) dolazi tamo i kažemo mu za problem karata… Kaže da nije istina što se pisalo da su sve rasprodane, još ih ima, ali ih ne žele prodat Hrvatima jer se boje da ne bi bilo nereda. Bojali su nas se ko da smo Englezi. Kaže mi da mu mi izgledamo miroljubivo što smo zapravo i bili, al da nam nemre pomoći. Ipak zahvaljemo i istodobno smišljamo kak do karata jer nije baš sve po planu… No uskoro se vraća predsjednik, poziva me i kaže da će nam dozvolit da kupimo karte ali da moramo budemo pristojni na tribini. „Nema frke, naravno da ćemo biti“ – odgovaram mu ja s osmjehom od uha do uha. Na svim kartama otisnuto je ime i prezime kupca, cak i adresa… Cijena – 20 eura. Ostaje još malo vremena do tekme pa i dalje u dvorištu kluba navijača pričamo i zafrkavamo se sa Ultrasima. Razmjenjujemo brojeve mobitela i oko 19h krećemo na stadion koji je u blizini, svaki na svoju stranu stadiona. Skupljaju se poznate face iz Zagreba i krećemo prema našoj tribini. Par sekundi pregovora i redari nas puštaju na gostujuću tribinu s kartama za domaću… Kontrole strašne, čak četiri puta su nas pregledavali, šanse za švercanje na bilo koji način su minimalne (ne kažem nikakve jer uvijek se može snaći). Totalno detaljno pregledavaju istovjetnost podataka otisnutih na karti s onima u putovnicama, pregledi torbe, tijela, sve i po par puta… Sve strogo ali korektno. Svaka čast slovenskoj policiji na ponašanju. Kak sam čuo i čitao prije, očekivao sam goru policiju od naše… Ali ništ od toga. Daleko su bolji od naših. Profesionalniji, uljudni, pristojni, osjeti to čovjek nakon tortura po Hrvatskoj. Skroz na usluzi građanima, baš kak treba. Aase još "čuvala" policija iz Kranja, a svi znamo kaj je bilo u Kranju prije par godina pa su nam dečki rekli da bi moglo biti svojevrsne osvete, ali ništ od toga naravno. Ma svaka im čast. Nema bahaćenja, izigravanja i preseravanja, ljudi su normalno pili pred stadionom, a nikakvih problema ni incidenata za ovdje istaknuti nije bilo. I još jedna potvrda da ipak mi imamo jednu od najjadnijih i najbrutalnijih policija u Europi. Tekma fantastična. Dominacija Dinama i odlično naše navijanje. Na poluvremenu me zove jedan Slovenac s druge tribine i kaže da smo predobri. Nakon golova delirij, ali bez baklji. Sve 5. Bilo je i vređanja, ali nas troje smo tad šutjeli. Poslije tekme nas odmah puštaju, nema bezveznih višesatnih zadržavanja. Još jednom pohvala policiji! Odlazimo do busa Udruge navijača i s njima se vraćamo kući, do Zagreba u koji smo stigli za otprilike 2 sata. Najbolje gostovanje do sad. Fala vam fantje na svemu!
|
Bože čuvaj Hrvatsku,
