Nema predaje...

SLUŠAJTE SVE, SAMO CAJKE NE!

Moram se i ja oglasiti. Ne slušajte to smeće. Zakaj? Zato. Postoje neke općeprihvaćene norme ponašanja. Ovo definitivno ne spada u te "prihvaćene" norme. Inače se ne bi o tome raspravljalo, ne bi se radila istraživanja, ne bi ja sad pisal o tome... Ta glazba (koju neki ni ne nazivaju glazbom zbog nekvalitete; ja ne bi sad išel tak daleko jer se ne kužim dovoljno u glazbu) je balkanski proizvod, istočnjačka, nije dio naše kulture. Ali ni to ne bi bil problem, jer i druge kulture i narode treba poštovati, ali ovo je jedan specifični slučaj, teško usporediv s drugima. Ova muzika koju danas, po nekakvim istraživanjima sluša 43% naše hrvatske mladeži reprezentira jednu zemlju s kojom smo mi bili nedavno u sukobu. Bili smo u svojoj povijesti i s drugim zemljama u ratu, ali ove rane su još presvježe. Čini mi se da smo mi to sve prebrzo zaboravili. Odnosno, ne svi... Svaka čast pravim domoljubima. Ostali nek se srame pomanjkanja svoje nacionalne svijesti i osjećaja za nacionalnost. Jer ne znam kak bi to drukčije nazval. Naši hrabri vojnici su ginuli po ratištima da bi im mi to ovak vraćali, pljusnuli ih u lice? Pa za koga su se borili i ginuli nego za nas? Za slobodu vas koji ovo čitate, za mene, za naše potomke... Da smo napokon slobodni, da imamo svoju državu, svoju samostalnu državu, od daleke 1102. godine i ugovora Pacta Conventa.) A mi im sad tak vraćamo. Šteta i sramota. Ma spomenike tim ljudima treba dizati, a ne pjevati tuđe pjesme. Jer, nisu to bilo kakve tuđe pjesme; to su pjesme koje su pjevali oni koji su zagovarali, podržavali agresiju na našu zemlju. Pjevaju ih isti oni ljudi koji su širili velikosrpsku propagandu (Ceca, Arkanova žena, Željko Joksimović, jedan od najžešćih protivnika suverene Hrvatske.... ma svi su oni ista gamad), a mi njih slušamo i na njihove se pjesme veselimo? Pjesmama koje su davale poticaj srpskim pobunjenicima da ubijaju naš nevini narod, da ruše naše gradove, da uništavaju djetinjstva našim vršnjacima... Samo kod nas, toga ima samo kod nas! Prejadno je to. Da se mene pita, ja bi im dal doživotnu zabranu nastupanja kod nas, ma i zabranu ulaska u Hrvatsku.
A upravo takvi slušaoci narodnjaka ponašaju se ko da nikad ničeg nije bilo, skrivaju se iza kojekakvih floskula kao npr. da svatko ima svoj izbor, da su najbolje zabave gdi su narodnjaci (), da glazbom ne vređamo nikoga i sl. Ali kak ne dragi moji prijatelji? Na taj način vređaju se svi naši ratni heroji, hrabri branitelji, svi stradali, poginuli, nestali u ratu. Vređaju se sve udovice iz rata, sve majke koje još uvijek traže svoju nestalu djecu koja bi danas bila naših godina. Vređaju se i invalidi Domovinskog rata, oboljeli zbog ratnih stradanja... Naša dužnost i obaveza je ne zaboraviti, možda možemo oprostiti, ali ne smijemo zaboraviti. (pokojni papa Ivan Pavao II. govori da oprost nema smisla ako se zaboravi). Imajte poštovanja prema tim ljudima. Svi ljubitelji narodnjaka i sličnih stvari, samim svojim slušanjem podržavaju jedan mentalni sklop potpuno suprotan onome za koji su se borili naši generali . To je žalosno. Ne znam, čini mi se da se takvi ljudi osečaju močno dok pevaju pevaljke na ekavici bre...
Nikad nije kasno da prestanete; probajte to ne slušati. Pjevajte i slušajte naše pjesme, nemojte ih se sramiti, budite ponosni na to kaj danas imate, ponosite se da ste Hrvati. I uvijek, ne samo dok Janica pobere zlata, dok rukometaši pobjede svijet ili dok traje Svjetsko nogometno prvenstvo. Ponosite se uvijek, uživajte u slobodi koju su vam darovali hrvatski vojnici koji su višestoljetne snove svih pravih Hrvata pretvorili u stvarnost. Ne velim ja, niti mislim da sam sad veći Hrvat od nekog ko sluša narodnjake, ali (kak bi rekel naš bivši profesor Šestak) - "neki se vražji red mora znati". :) Trebamo svi biti složni ko prije, u ratu. Još se sjećam onog predobrog osjećaja iz kolovoza 1995. Bil sam na moru, u Opatiji, u hotelskoj sobi smo tad bili, jedini put. I onda smo čuli vijest o "Oluji", koji je to osjećaj bil, kakvo slavlje u predvoruju hotela. Ja nisam ni na plažu htel iti, htel sam gledati TV i slušati naše domoljubne pjesme koje su se stalno vrtile... Haha. Eto, takvi su to krasni dani bili kojih se rado prisjetim.

Pozdrav svim istinskim Hrvatima iz cijelog svijeta!

SVAKOG DANA MISLIM NA TEBE,
SLUŠAM VIJESTI, BROJIM KORAKE,
NEMIR JE U SRCIMA, A LJUBAV U NAMA,
IMA SAMO JEDNA ISTINA.
SVAKA ZVIJEZDA SIJA ZA TEBE,
KAMEN PUCA, PJESMA PUTUJE,
TISUĆU GENERACIJA NOĆAS NE SPAVA,
CIJELI SVIJET JE SADA SA NAMA.

MOJA DOMOVINA, MOJA DOMOVINA,
IMA SNAGU ZLATNOG ŽITA,
IMA OČI BOJE MORA,
MOJA ZEMLJA HRVATSKA.

VRATIT ĆU SE MORAM DOĆI, TU JE MOJ DOM,
MOJE SUNCE, MOJE NEBO.
NOVI DAN SE BUDI, KAO SREĆA OSVAJA,
TI SI TU SA NAMA.