Nema predaje...

RUKOMETNO EP2006.

I to je gotovo. Još jedno rukometno prvenstvo. U Švicarskoj. Dosta ljudi je nezadovoljno rezultatom naše repke, tj. 4. mjestom. Mislim da je takvo razmišljanje žalosno. Ljudi su navikli na sportske uspjehe naših sportaša općenito i kao da priznaju samo zlatne medalje. Bezveze. Zaboravlja se da smo mi mala zemlja i da je svaki naš sportski uspjeh je gotovo nevjerojatan, obzirom na okolnosti u kojima se to postigne. Treba biti ponosan na naše sportaše...
Ne znam zakaj bi 4. mjesto bilo neuspjeh na prvenstvu? A takvo je ozračje, bar u medijima (pazi ovo - na indexu anketa pod naslovom "Tko je krivac za 4. mjesto?" Krivac? Traži se krivac? Mislim stvarno... Pa iza nas su ostale velike zemlje, npr. Rusija, Njemačka, Norveška... doduše imaju pomlađene ekipe, ali oni puno više ulažu u rukomet, imaju bolje uvjete, veća primanja, mogućnosti za napredak i tak dalje. A mi Hrvati smo bolji od njih. Pitam se često pa di bi nam kraj bil da naš sport ima para ko u nekim drugim državama...
4. mjesto je realno za nas, u ovom trenutku. Dok je kompletna ekipa zdrava, na okupu, onda smo najbolji, to je sigurno. Teško je ovak, da isti igrači igraju cijelo prvenstvo. Najbolje momčadi na svakoj poziciji imaju bar dva manje - više jednako dobra igrača koji mogu zamijeniti jedan drugoga. To je nama falilo ovaj put. I onda se moralo igrati s Vorijem na krilu i sl. A tak se nemre. Nadam se da se bu poklopilo da bumo na sljedećem prvenstvu svi zdravi, onda bu možda i rezultat bolji. Ali nije ovo neuspjeh, to treba biti jasno.
Ali, ipak smo najbolji po nečemu. Čovjek na slici, Ivano Balić najbolji je igrač prvenstva. Ma kaj prvenstva, to je najbolji igrač svijeta. Rukometni čarobnjak, usporedivo s nogometom - on je Ronaldinho. Svaka mu čast. To je igračina, ljudina. Treba mu spomenik dići i ulicu podariti. On je motor naše repke. Čast svima, ali ipak je nabolji. Neko mora biti, a to je on. Najbolji među najboljima. Danas u svijetu postoji strašno puno dobrih igrača, al sve dok ih gledam nekak mi se čini da je to sve nekak "umjetno, da su to isforsirano stvoreni igrači". Balić je car za njih. Naravno da i on trenira i uči, al kod njega kao igrača omjer talenta i rada je daleko u korist ovog prvog, talenta. On ima nekaj kaj se nemre naučiti, to ili imaš ili nemaš...

Hvala svim našim rukometašima na još jednom velikom uspjehu našeg rukometa, najbolji ste, vidimo se u Njemačkoj za godinu dana na prvenstvu svijeta.

***HRVATSKA - ZAUVIJEK U NAŠIM SRCIMA!***

Sretno svim hrvatskim olimpijcima na ZOI u Torinu!