...my gathered toughts...

Twilight.......hm........što reći......paa.......puno toga, he he......
evo pokušavam sakupit sve mislili, razmišljnja i osjećaje vezane uz ove knjige......a toga ima puno......
pa da počnem...zašto ja upoće tolko volim TW...odgovore je....pa ima ih puno al zapravo ja ni neznam zašto ga volim toliko.....npr. kad razmišljam o TW razmišljam nekako drugačije....mozak mi bolje radi nego inače...malo čudno al šta ćeš.....volim ga jer je ljubavna prića, jer sadrži nestvarne likove, jer sam ja kao mala(ne previše mala), dobro zapravo oduvijek htjela napisati priću sličnu ovoj...priču u kojoj bi stvorenja smatrana zlima bila dobra....i koja bi sadržala vampire i vukove/pse....priču koja bi sadržavala pravu istinsku ljubav.....a TW ima sve to...svi moji snovi su ispunjeni u jednoj(4) knjige....ja tu knjigu nekako gledam kao svoju....kao da sam je ja napisala.....ponosna sam na tu knjigu....potpuno me opčarala....nešto ima u tom TW-u što opčara čitatelja....jednostavno želiš znati što će biti dalje....a kad sve pročitaš....imaš osjećaj koda se to stvarno dogodilo.....i to te prati dugo vremena dok život jednostavno ne krene dalje....ali opet...svaki dan kad vidiš nešto vezano ili nevezano uz knjigu odmah te na nju podsjeti..i postane ti nekako lijepo oko srca..ponovno se javi taj ponos....sjetiš se svih događaja i trenutaka koji su bilo kako povezani s tim što te podsjetilo na TW.....svaki put kada čujem Umbrella zamirišu mi stranice TW jer moj primjerak ima taj neki specifični miris..i taj misris mi je nakako ostao zapećaćen u sjećanju....i kao da svaki put kad se prisjetim tog mirisa podjeti me na Edwarda....znate onaj poseban misris vampira koji se spominje...e pa miris TW kao da je miris Edwarda...i to me nekako još više zbližuje s TW-om........i drago mi je što nema neke bezvezne klasične borbe između dobra i zla....već je sve posebno....nije obično....prekrasno je....i knjiga je jako dobro napisana...smisleno i spuno detalja....to nam omogućuje zamisliti svaki trenutak...i kad sam čitala TW kao da sam gledala film...i u glavi sam stvarala slike likova...a to će mi ovaj film pokvariti...i zato i nebi htjela da su napravili film....zatim ljubav između Belle i Edwarda...prekrasna je...govori o puno žrtvovanja...emocija....snage....neshvaćeni od ostatka svijet i dalje se vole.....njih dvoje su kao u bajkama....sirotica i princ....i njihova zabranjena ljubav....a što je još ljepše....i oni će vjerojatno završiti kao i oni iz bajke...živjet će sretno i zadovoljno još puno puno godina.....evo tijekom ovog zapisivanja misli na pamet su mi pale još neke...npr. TW je kao bajka za teenagere...možemo maštati o tim prekrasnim likovima i događajima i to nas bar nakratko odvodi od ovog sumornog svijeta....(nisam ja tu neki pesimist, to se samo tako kaže)....ali opet(uvijek ima ali) žao mi je Jacoba....tužno je to što je on otišao....al vrati će se on...znam ja to....ali žao mi ga je onakvog jadnog mlalog tužnog...osamljenog i ostavljenog...najrađe bi ga dovela doma i brinula se o njemu kao o malom psiću...na njega gledam kao na malo nezrelo djete...(ne fizički, jer je jako zgodan, he he)....neznam zašto....al nekao mi se čini da on sve to ne shvaća ozbiljno...ne shvaća da ne postoji samo sadašnjost....on bi trebao gledati kako bi se u americi reklo 'the big picture'.....ali opet on nju zbilja voli....a ona iako nema odrugog izbora.....nije fer da ga samo tako otpili....on nju voli....i bio joj je pravi prijatelj dok Edwarda nije bilo....i tko ga može kriviti što se zaljubio...a Edward....zbunjola......kako je mogao sam otako otići...iako on nju voli i ne želi joj nauditi...ali ipak nemože se s njom ponašati kao s nekim predmetom...pa mora znat i da ona njega voli..i da njegovi postupci iako dobri za nju, utječu na njene osjećaje......i evo sad sam se sjetila Edwardovih osjećaja prema vampirima....žao mi je što Edward misli da je on čudovište bez duše, kako može tako nešto misliti.....al opet...iako naravno nitko nikada neće moći znati kako je to bit vampir(jer ne postoje, duh)....ali eto kad se čita TW vampiri kao da postoje....i onda se zamisliš...kako je to biti vampir...uvijek biti žedan ljudske krvi...i kako je vječno živjeti...biti mrtav......a živjeti....živjeti s tom žeđu....i kako je to biti vukodlak(koja glupa rijeć)...kako je živjeti i znati da u svakom trenutku možeš postati zvijer opasna za ljude koje voliš....oni znaju...i žive s tim...i dobri su..pa ko ih onda nebi volio :D......ma evo sad sam se sva zbunila i neznam šta da više kažem.....samo znam da obožavam TW sagu, Edwarda, Jacoba i ostale Cullen boyse i to se nikada neće promijeniti...TW će zauvijek biti dio mog života.....
p.s.: za Stephenie Meyer:
hvala ti na ovim prekrasnim knjigama koje su mi uvelike promijenile život....al jadna ti ak si mi napisala neke gluposti u Breaking Dawnu....he he(ne šalim se)
......................
evo....ova razmišljnja(lol) sam zapisala prije par dana kad sam ponovno počela intenzivno razmišljati o TW......al eto.....danas je kraj škole....zadnji dan osmog razreda......danas smo po zadnji put bili 'ujednijeni' kao razred, ako skupina koja je 8 godina provela zajedno na istim hodnicima......pozdravljala iste profesore......borili se za ocjene....voljeli se i mrzili....dijelili sretne i tužne trenutke.....i evo sada je kraj.....kraj svega toga..... iako svi kažu da ćemo se vidjeti još u životu.....ima u tome istine....ali opet.....nikada nećemo ponovno biti ovako skupa.....svi sjediti u istom razredu.....u onim starim izrezbarenim klupama.....i jedva čekati odmor ili praznike.....strepit hoće li nas danas pitati......zajednički mrziti sve profesore......šeteti se onim širokim hodnicima......lijepiti žvake iza radijatora......smijati se ko ludi kad netko provali neku glupost na satu........i sada.....sada je sve to završilo.....i mogu sa sigurnošću reći da će mi apsolutno svi nedostajati.....čak i oni koje nisam podnosila......jer kakvi god bili....to smo bili mi....8. c....poznati po dobrim ocjenama i užasnom ponašanju.....he he....ma bili smo ok....i sada ćemo svi nastavit svojim putem u srednjoj......a sve što će ostat iz osnovne su nezaboravna sjećanja i draga prijateljstva........(evo idem cmoljit...)

UPDATE

ah.....evo konačno sam došla doma i sva sam crknuta i sve al eto kad sam vidla sve te vaše duge predobre komentare nisam mogla ostati ravnodušna pa evo želim se zahvaliti svima kojima se dalo pisati kilometarske komentare samo za mene rolleyes

, really, I apperciate it kiss

eto...i evo još par stvari koje sam prije zaboravila napisat... tako mi je žao kaj smo izgubili... cry

ajme e skoro sam se i zbog toga rasplakala al ipak nisam...he he...al baš mi je žao... cry

al eto...šta sad, trebamo bit uz njih i u dobru i u zlu...i iako bi ja rađe dobro i zlo dijelila s nekim ko je na moju veliku žalost izmišljen...al nea veze zubo

...evo nešto što sam htjela prije napisat al sam zaboravila zbog tekme...pa evo...jednom od mojih najdražih izmišljenih likova* Edwardu želim sretan rođendan! cerek