Čovjek cieli svoj život provede u traženju... Kad bi se zapitali šta tražimo, većina nas ne bi znala točno definirati... Mnogi bi rekli -sreću... A kad bi išli malo detaljnije definirat sreću... masovno bi započelo gubljenje... Mislim, ljudi bi se izgubili u svojim željama...
Čovjek je nesavršeno biće, ali u potpunosti... Nikada nije zadovoljan onim šta ima...
Jesmo li se ikad zapitali zašto razdoblje tuge traje duže od razdoblja sreće? Čak bi se moglo i zaključit da su ljudi toliko dugo nezadovoljni sobom, odnosno nesretni da se jednostavno naviknu na taja način života, pa kad im nastupi razdoblje sreće, ne znaju se snaći, te nesvjesno sami unište tu idilu...
Sama sam se bila našla u situaciji kad sam iz čiste samokritičnosti uništila ''privrewmenu'' sreću, i virujte mi, osjećaj nije dobar...
Nedavno je bila povrijeđena... Nije znala tazlog tome... nije znala je li problem u njoj, ali sad , iskreno, nije ju ni briga... Tip je propustia svoju priliku, a ona ide dalje...
Upoznaje nove ljude, postupno ostvaruje svoje snove...
E, moram se pohvalit, danas sam razgovarala s direktorom jednog splitskog fotokluba, i za dva tjedna mi započinje tečaj...
Sad sam uživljena u to, a tečaj traje tri tjedna... A nakon završetka tečaja, imam vlastitu izložbu... Mislim, zamislite!,,,
Eto, samo sam to tila napisat.. kad postanem slavna, neću vas zaboravit.. :o)

ALways here for you...


Anđeo s greškom...