Evo je, opet je sjela i pokušava pretočiti svoje misli na papir...
Zašto se trudi? Možda želi da je se kasnije sjećaju, te potajno želi da netko uzme njene zapise i pročita ih... Jer, tek tada bi ju napokon upoznali, tek tada bi ju istinski cjenili...
Jutrom se budi proklinjući svaki novi sat, svaki novi dan jer zna da joj to donosi nove boli!
Ustaje iz kreveta u kojem ima prividnu sigurnost i odlazipreživljavati, jer to je sve na što se sveo njen život - preživljavanje...
Cijeli život se trudila ostati posebna, ne pokleknuti pod teretom današnjeg svijeta u kojem netko postaje nitko... Svako jutro provodi ispred ogledala, uvjžbava lažni osmjeh dok suze kapaju niz njene usne..., suzbija onu pravu sebe, naoružava se prividnom srećom i odlazi...
Unatoč dugogodišnjem odupiranju postala je laž..., obična laž koja živi za druge... Sada joj samo ostaje nada da je ovo samo ružan san...
Dolazi ispred ogledala, umiva se, skida sa sebe prijetvornost, licemjerstvo, te se pokušava sabrati u jedno... Tako je umorna od postojanja...
Pokušava se gledati u ogledalo, ali ne može, unutar njega vidi stranca!! Ni ona sam se više ne prepoznaje...
Došla je u tu fazu kada se u društvu osjeća osamljenija nego ikad... Tišina i samoća su joj najbolji prijatelji...
Odustaje... Više nema nade za nju... Postala je obična! Nije ništa više od toga! Toga se cijeli život bojala!... Nadala se da će imati snage oduprijeti se, ali i ona je samo čovjeka... Pala je!...
Doteturala se do kreveta, zagrlila je ajstuk tako jako pokušavajući osjetiti toplinu, sigurnost, ljubav...
Njen problem je što je svi pokušavaju popraviti, ali ona nije slomljena...!
Doma je ona slika koja pokušava popuniti oštećenja koaja su nastala tokom dana...
Kada ju vide klanjanu joj se i bulje u čudu... Smatraju je savršenstvom... Ali, nikada nije bila, i nikada neće biti...
Tako je umorna od postojanja!
U zraku osjeća napetost i čuje kako čudovišta dozivaju njeno ime...
Zna da kada netko pročita njene , i u biti vidi pravu nju da će ju poslat k vragu...! Poslat će ju k vragu, a neće biti ni svjesni da su oni napravili čudovište od nje.., jer čitav život se prilagođavala.., trudila se svidjeti drugima...
Odjednom, sama u četiri zida postaje svjesna kako ovo nije san.., ovo je sve što je ostalo od jučer...
Cijeli život je posvetila drugim, a sada je vrijeme da učini nešto za sebe...
Ovaj mali Anđeo s greškom je napokon posložio svoje prioritete... Odlučila je raširiti krila i prepustiti se vjetru koji ne zna za laž... a živi ljepotu, istinu i ljubav...