|
|
| < | kolovoz, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
> elephant woman (blonde redhead)
> all these things that i`ve done (the killers)
> sing for absolution (muse)
>>>
SREĐUJEM ŽIVOT.
slušam the Bangles.
gledam Sestre,Dr Whoa i četvrtu sezonu Gilmoreica.
Design: Lucija [d]
Photo: muszka
Hosting: Tinypic
gledajući ovako na prošla neka vremena,čini mi se da sam svoje vrhove i svoja dna doživljala uglavnom dok je u pozadini buku pravila neka jako dobra glazba. i ne mislim pritom metaforički. ples sam koristila kao oružje,kristalnu kuglu,sredstvo manipulacije. malo sam prekasno shvatila da sam najviše izmanipulirana-ostala ja. i to od same sebe. danas smo o tome *pričale pa sam *joj rekla: zato ti u životu postoji ironija. da možeš reći: nisam ja zezla stvar-ironija je kriva. ako već niste pobornici sudbine poput mene. ne znam bi li ironija spadala u skupinu namjernih ili nenamjernih sila i tu dilemu prepuštam studentima filozofije. ja sam lingvistički hladna i književno idealistički nastrojena. mene zanimaju dvije krajnosti. a realnost tek dotaknem s prvom mišlju nakon buđenja. zato je se redovito i ne sjećam.
što sam starija to sam izoliranija od svijeta sramote i ponosa. svi smo ekvivalentni istim nesrećama i srećama,svi imamo uspone i padove,svi smo luzeri i svi smo face. i evo dok slušam izdajničku pjesmu,pitam se gdje ja stajem *a ona želja* započinje-želja da budem cool i prihvaćena. iako to već jesam. ako to želim biti. um je čudna stvar. kao i sve,uostalom,odlučite li prihvatiti einsteinovu teoriju relativnosti. zgodna žena i vruća tava-sve su to nijanse jedne te iste jadne i bezbojne stvarnosti koju možemo izvući u nebo ili potonuti u blato. ja bih jednog vrućeg frajera ako može.;) tavu prepuštam nešto spretnijim ženama.
Prije svega,uvjerena sam da bi legitimni medicinski eksperimenti dokazali apsolutno isto-imam jezovito loše kratkoročno pamćenje. Naprimjer, u stanju sam zapamtiti polovicu svog imenika iz mobitela. S druge strane, zamoli li me osoba x ili osoby y da učinim nešto što se treba učiniti u roku od trideset sekundi-postoji realna šansa da ću ja na to zaboraviti. Tako su izbile Velika svađa Božića 2007.,Moj Imendan(birajte koju god želite godinu)....mi smo obitelj koja se jako voli svađati. Zapravo mi smo mama i kćer koje se jako vole svađati. To je zato što se jako volimo. Ja se naime ni ne želim truditi svađati s ljudima koji mi ništa ne znače.
Ako ste poput mene,osoba koja ima problema sa zadržavanjem informacija u svojoj glavi(ima tu i egoizma,obično zaboravljam stvari koje nisu izravno vezane za moj boljitak odnosno moju korist), onda morate razviti sistem i postati praktični. Prije svega-nema laganja. Kad kažem "laganja" ne mislim dakako na sitne male "bijele laži." Nego one malo ozbiljnije koje bi vas mogle uvaliti u velike probleme. I dok sam ja naivno mislila da se u današnje vrijeme špijunske tehnologije nitko ne bi usudio lagati naveliko(osim naših političara naravno),drugi su mi dokazivali suprotno. Neki su me pojedinci apsolutno oduševili dozom predanosti koju su uložili u svoju dobro razrađenu laž, u svoj brilijantni naum da nekome napakoste- Reda radi ili opravdano-ne znam i iskreno me ne zanima.
Da li postoje ljudi koje mrzim? Da,otvoreno tvrdim da postoje. Mrzim ih iz jednostavnog razloga što ne nalazim ni jedan argument u njihovu korist, jedan argument koji bi me mogao natjerati da ih zavolim,bar onako površno kao što volim devedeset posto ljudi. Možda je to i zato što od tih ljudi nikad nisam dobila ispriku. Očvrsnula sam,razvila izolaciju i sofisticiranu metodu zaboravljanja i ignoriranja. Da li sam uvijek patila od kratkoročnog pamćenja? Čovjek se zamisli.
Neki dan mi je osoba x povjerila vrlo osjetljivu stvar o osobi y. Eto koliko ja znam o nekim ljudima. Šokirala me prije svega ideja osobe x da svoju šokantnu tajnu podijeli sa ljudima koji joj nisu toliko bliski. Tek onda sam osjetila trnce na koži zbog činjenice o osobi y. Kuda ide ovaj svijet....ako nešto znam,valjda znam čuvati tajnu. Ne zbog plemenitosti svoga duha-zbog straha da me se ne otkrije.
Danas se poistovjećujem sa Normanom Mailerom. Ne tražim odanost. Jer je ne znam pružiti. Rekla bi jedna moja kolegica da sam teški oportunist. I umjesto da me moralno ugnjetavate zbog ove porazne spoznaje,iskoristite moju životnu filozofiju "ruka ruku mije" i možda nešto dobro ispadne iz našeg poznanstva.
